Odavno je poznato da koncentracije ugljen-dioksida u atmosferi nezaustavljivo rastu i direktno utiču na klimatske promene.

Nema sumnje da ugljen-dioksid prednjači po nivouma koncentracije kada su u pitanju gasovi koji stvaraju efekat staklene bašte. Često se njegovi nivoi smanjuju, zahvaljujući delovanju određenih zaštitnih barijera na planeti, kao što su kopneni i okeanski ponori ugljenika. Oni apsorbuju skoro polovinu godišnjih emisija koje nastaju usled aktivnosti ljudi.
Sada su nam nove tehnike simulacije iz NASA-ine kancelarije za globalno modeliranje i asimilaciju omogućile da bolje razumemo izvore, pravce i ponore ugljenika, otkrivajući odakle gas dolazi i kuda ide.
"Nove tehnike kompjuterskog modeliranja u NASA-inoj Kancelariji za globalno modeliranje i asimilaciju omogućavaju nam da seciramo našu atmosferu i razumemo neke od glavnih faktora koji doprinose ovom odbeglom izolatoru", stoji u Nasinom saopštenju.
Napravljene su 3 različite simulacije: na prvoj je vidljivo šta se dešava u Aziji i Australiji kada su koncentracije ugljen-dioksida u pitanju, dok je u drugoj moguće videti područje Severne i Južne Amerike, gde se izdvaja emisioni koridor koji se proteže od Vašingtona do Bostona i deo prekriven amazonskom vegetacijom. U trećoj simulaciji moguće je videti koncentracije i kretanja CO2 u Africi, Evropi i na Bliskom istoku.
Zašto je ovo važno?
Iako možda zvuči malo kada se spomene kako ugljen-dioksid čini 0,04 posto gasova u našoj atmosferi. Treba spomenuti i da on ima značajan uticaj na efekat raspršivanja toplotnog zračenja nazad ka površini. Zbog čega se njegovi trenutni nivoi mere na 420 delova po milionu - ovaj broj nikada pre nije bio viši.
Stoga dolazimo do gorućeg pitanja, kako bi se zauzdao ovaj trend i smanjio njegov uticaj na klimatske promene, potrebne su hitne mere. Naučnici iz Nase se nadaju će njihovi snimci doprineti makar malo, kako bi smo shvatili u kakvoj nevolji se nalazimo.
BONUS VIDEO: