Brojna naučna istraživanja sugerišu da na svetu više ne postoji mesto na kom nema mikroplastike, od dna okeana, preko ljudskog organizma pa sve do - paučine.

Novo otkriće naučnika je bacilo novo svetlo na stari problem jer sada znamo da mikroplastika može da seširi vazduhom, odnosno da lebdi kroz atmosferu dok je nešto ne zaustavi.
Oni su za potrebe studije koristili zanimljivu metodu praćenja aerozagađenja. Naime, oni su rešili da analiziraju nešto sasvim prirodno i čega ima svuda oko nas - paukove mreže.
Mreže su pune mikroplastike
"Pauci su svuda, uključujući i gradove. Njihove lepljive mreže idealna su zamka za sve što lebdi u vazduhu", rekla je geohemičarka Barbara Šolc-Bether sa Univerziteta Karl fon Osijecki u Nemačkoj, piše Index.hr.
Možda nam njihove mreže nisu uvek lep prizor i često nam zadaju dodatan posao prilikom čišćenja kuće, ipak ispostavilo se da su sjajan organski materijal uz pomoć kog može da se prati kontaminacija česticama mikroplastike u urbanim sredinama.
Nakon što je ekolog Rebeka Susmut sakupila paučinu sa autobuskih stanica u gradu Oldenburgu - koji se nalazi u severozapadnoj Nemačkoj, stručnjaci su ih analizirali kako bi utvrdili da li u njima ima mikroplastike. I pokazalo se da ima, i to u velikoj meri.
Sve analizirane paukove mreže bile su kontaminirane mikroplastikom, koja je u pojedinim slučajevima činila i do 10 odsto ukupne težine mreže. Oko 90 odsto pronađene mikroplastike bile su varijacije PET-a tj. polietilen tereftalata, pri čemu je dominirao polimer C-PET. Dok su drugi najčešći izvor mikroplastike bile čestice koje nastaju pri habanju guma - tokom kočenja i ubrzanja.
Pouzdana metoda praćenja zagađenja zraka
Iako su ovi nalazi još jedan sumorni podsetnik na sveprisutno zagađenje ovim mikročesticama, naučnici su barem uspeli da iskoriste pametan i jeftin način za praćenje nivoa zagađenja.
Naime, paukove mreže se za potrebe ispitivanja zagađenja životne sredine koriste već najmanje 30 godina. Ipak, ovo je prvi put da se na taj način merio nivo mikroplastike u vazduhu.
A naučnici zaključuju da natkrivena autobuska stajališta nalazimo širom sveta, kao i paučinu. Stoga su paukove mreže lako dostupan izvor za praćenje nivoa zagađenja vazduha mikroplastikom u urbanim sredinama.