Nedavna studija objavljena u časopisu Nature, sugeriše da bi smo postepenom zamenom proteina iz mesa sa mikroproteinima značajno uticali na očuvanje prirodne sredine.

Na osnovu dosadašnjih predviđanja rasta svetskog stanovništva i potrebe za hranom, naučnici su zaključili da ako bi se polovina potrošnje crvenog mesa zamenila proteinima iz mikroba, bilo bi moguće za 80 posto smanjiti gubitak šuma i zagađenje emisijama gasova sa evektom staklene bašte.
Prehrambeni sistem uzrokuje trećinu emisija gasa sa efektom slaklene bašte
"Relativno malenom promenom u konzumaciji mesa kod preživara, emisije gasova sa efektom staklene bašte proizašle iz seče tropskih šuma mogle bi se znatno smanjiti", kaže Florijan Humpenoder, jedan od autora studije i naučnik Instituta za istraživanje klimatskih promena u Potsdamu.
Ističe da je "to velik doprinos smanjenju ciljeva iz Pariskog sporazuma o klimi".
Tri izveštaja o klimi koja su Ujedinjene nacije objavile od avgusta ukazuju na alarmantan način da je ozbiljno ugroženo ostvarenje cilja iz Pariskog sporazuma - da se rast temperature na planeti ograniči na manje od 2 stepena Celzijusova.
Svetski prehrambeni sistem čini trećinu emisija gasova sa efektom staklene bašte, a proizvodnja govedine vodeća je u poljoprivrednom sektoru.
Industrija proizvodnje goveđeg mesa utiče dvostruko na povećanje gasova sa efektom staklene bašte. Sa jedne strane, radi dobijanja poljoprivrednog zemljišta za stočarstvo i uzgoj soje za prehranu stoke masovno se seku tropske šume koje bi inače apsorbovale CO2.
Sa druge strane, preživari su zbog njihovog probavnog sistema veliki izvor emisija metana, gasa sa efektom staklene bašte koji je 30 puta snažniji od CO2.
Smanjenje poljoprivredne površine
Zamenska hrana koja imitira meso - posebno biljna - već je dostupna na policama supermarketa.
Ipak kako se ubrzano traže rešenja za borbu protiv globalnog zagrevanja, nova "hrana" će se razviti u veliku industriju tokom narednih decenija, predviđaju tržišta.
Namirnica koja se dobija uzgojem mikrobnih ili gljivičnih kultura prolazi proces fermentacije sličan procesu u proizvodnji vina ili piva.
Kulture se hrane glukozom - iz šećerne trske ili repe - da bi se dobili proteini, a za to je potrebna obradiva zemlja. Ali takve je zemlje potrebno daleko manje nego za crveno meso, navodi se u studiji.
Uz pretpostavku da se sadašnje poljoprivredne metode i običaji konzumacije zadrže u idućih 30 godina, potrebna površina za uzgajanje stoke trebala bi da se poveća za gotovo milion kvadratnih kilometara.
Međutim, ako bi se 20 posto konzumiranog mesa zamenilo mikrobnim proteinima, površina obradivog zemljišta spustila bi se na današnji nivo.
"Mikroprotein je idealna zamena za meso"
Proizvodnja proteina na bazi mikroba ili gljivica ima više prednosti od same zaštite životne sredine, ističe Hana Tumisto, naučnica sa Univerziteta u Helsinkiju koja je učestvovala u studiji.
"Mikroprotein je idealana zamena za meso jer je bogat proteinima i sadrži sve bitne aminokiseline", ističe.
Nadalje, mikroproteinskom ishranom smanjila bi se i potrošnja vode koja je potrebna za poljoprivredu, kao i emisija drugog gasa sa efektom staklene bašte, azot oksida.
"Vlade i poljoprivredno-prehrambena industrija moraju da se dogovore i zajednički razvijaju primerene standarde kojima će steći poverenje javnosti", kaže Tili Kolins sa Kraljevskog koledža u Londonu, prenosi Science Media Centre.
Treba privoleti ljubitelje goveđeg odreska da prihvate zamenu koja više izgledom nego ukusom liči na meso. Samo jedan od šest koautora studije probao je ovo meso na bazi mikroba, kaže Humpenoder i dodaje: "Svidelo mu se."