Još
Dodatno

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

ENERGIJA BUDUĆNOSTI: Vetroelektrane u Evropi

Do 2020. godine 195 miliona Evropljana zavisiće od energijie vetra, ali i ta tehnologija nije bez mana. Istražujemo njenu budućnost u Evropi.

  Izvor: Foto: Profimedia

Tekst Energija budućnosti je objavljen u National Geographic Srbija u decembru 2016. godine

Pokušavajući što više da smanjim sopstveni otisak na okolinu, odlučio sam da umesto soliranja za volanom neekonomičnogterenca delim autobus s pedesetak putnika na putu iz Zagreba u Stokholm. Putovao sam na predavanje sira Nikolasa Sterna, bivšeg glavnog ekonomskog stručnjaka Svetske banke i autora poznatog britanskog izveštaja o troškovima klimatskih promena — uticajnog teksta o učinku globalnog zagrevanja na ekonomije sveta. Prolazeći nemačkim i danskim putevima video sam da se osim klime u tim zemljama još nešto ubrzano menja — izgled pejzaža. Tu gde je starogrčki bog vetra Eol i danas veran gost, gotovo preko noći nikle su šume metalnih stabala s golemim rotirajućim krošnjama.Ugledavši sve te vetroelektrane na obalama Baltičkog mora, uz pomoć GPRS-a skočih u virtualne dubine interneta i ubrzo izronih s najnovijim rezultatima Evropskog nadmetanja u instali-ranju vetrogeneratora. Nemačka je već godinama na vodećoj poziciji s nešto više od 20.000 megavata, ili 43% ukupne instalirane snage Evropske Unije; srebro odnosi Španija s 11.615 MW; dok treće mesto pripada Danskoj s3.136 MW.

Ovome se nismo nadali: Dok pomažu Zemlji, vetroturbine povećavaju globalnu temperaturu

Od ukupnog broja instaliranog vetrogeneratorskog kapaciteta u svetu, na Starom kontinentu je trenutno smešteno 65 odsto, ali i SAD, Kina i Indija nezaustavljivo povećavaju svoje kapacitete

Uputio sam se u Španiju, u kojoj je svakodnevni život ljudi već isprepleten sa žetvom vetra.Prema provinciji Albacete, u pokrajini KastiljaLa Manča, koja slovi kao područje s najvećom gustinom vetrogeneratora na svetu, krenuo sam noću u unajmljenom hibridnom automobilu.Spuštajući se autoputem iz pravca Madrida uživao sam u pogledu na nebeski svod načijoj se severoistočnoj strani jasno ocrtavalo sazvežđe Malog medveda. Iznenada su prizor zasule desetine crvenih zvezdica. Naizmenično su se palile i gasile. Iznenađen, usporih. Kao kroz kakvu ogromnu svemirsku dvoranu čiju je zvezdanu kupolu držalo mnoštvo potpornih čeličnih stubova autoput je zavijao posred novosagrađenog vetroparka. Na njegovimgorostasnim vetrenjačama treperila je crvena sigurnosna rasveta. Pred očima mi plesahu svetla tek malog broja od ukupno 1.050 vetrogeneratora smeštenih na svega 14.926 kvadratnih kilometara od ukupne površine provincije Albacete.

U kancelariji lokalne elektrokompanije u La Manči, susreo sam se sa stručnim vodičem Huanom Ignjasijom Gomezom Ramirezom.On me je terencem povezao prema obližnjem mestašcu Higueruela. Na samom ulazu u naselje nametao se prizor starih krovova iznad kojih su izranjali redovi divovskih propelera.Moj vodič tada mi je potvrdio da se s dolaskomvetrogeneratora u Higueruelu počela puniti i lokalna blagajna što je omogućilo ostvarenje nekoliko socijalnih projekata. Izgrađen je savremeni dom za stanovnike treće životne dobi, a uz to i obrazovni centar u koji se svakodnevno slivaju autobusi školske deceiz čitave La Manče koja uče o obnovljivim izvorima energije. Osim toga, vlasnici zemljišta na kojem su podignute vetrofarme,godišnje dobijaju naknadu od oko 2.400 evra po instaliranom stubu. Ostatak dana proveo sam na obližnjim vetrofarmama; njihove transformatorske stanice uredno su uklopljene u građevine tradicionalnog stila, ali probijanje novih kilometara pristupnih puteva u nedirnutoj prirodi pripovedalo je i o drugoj strani medalje.

Albaceta je jugoistočna provincija upravo one La Manče u kojoj je Don Kihot na leđima svoje Rosinante jurišao u bitku s mnogorukim gorostasima. One La Manče u kojoj danas više nego ikad odjekuju reči Don Kihotovog vernog pratioca Sanča Panse: „Pazite gospodaru! Ono što se onde vidi nisu gorostasi nego vetrenjače,a što se čini da su ruke, to su krila, pa ih vetarvitla…” Na uzvišenjima u blizini Kampa deKriptane, verovatnog poprišta Don Kihotove avanture, svojevremeno su se nalazila trideseti dva stara mlina pokretana na vetar. Danas je deset tih mlinova restaurirano i služe promociji tradicije i turizma. Podstaknuti uspešnom istorijom upotrebe vetra stanovnici Albacete odlučili su da podignu moderne vetrenjače pa danas na taj način proizvedu otprilike onoliko električne energije koliko i potroše.

Lekari tvrde da vetrogeneratori u blizini naselja loše utiču na zdravlje ljudi, jer proizvode zvuk niskih frekvencija koji ometa spavanje, izaziva glavobolje i anksioznost.

Dva jednako važna razloga dovela su do vrtoglavog povećanja iskorišćavanja evropskih vetropotencijala. Prvi je težnja evropskih privreda za smanjenjem zavisnosti od uvozne nafte i nuklearnog goriva. Drugi je podmirenje preuzetih međunarodnih obaveza potpisanih posredovanjem Ujedinjenih nacija u japanskom Kjotu 1997. godine s ciljem smanjenja emisije gasova s efektom staklene bašte. Iako ga nisu prihvatili SAD i Australija, sporazum iz Kjota punim plućima je zaživeo 2004. godine, nakon što ga je potpisom potvrdila Rusija. Iako su to mnogi očekivali, protokol iz Kjota ni tada nije izgledao poput živahnog mladića punog potencijala za ublažavanje klimatskih promena. Starac je to u bolesničkoj postelji, i tone samo zato što mu valjanost istekla ne tako davne 2012. godine nego ponajviše stoga što je smanjenje emisije stakleničnih gasova na koje obvezuje potpisnice premalo. Kad bi atmosferabila teren za fudbal, a 22 fudbalera predstavljala godišnju globalnu emisiju stakleničnih gasova, Kjoto bi bio sudija koji crveni karton pokazuje tek jednom igraču. Jedino odlučno isključivanje čitavog tima, odnosno smanjivanje globalne emisije CO2 za oko 50-70%, može da zaustavi rast koncentracije stakleničkih gasova u atmosferi i spreči nastajanje nepovratnih klimatskih promena. Ipak, veruje se da je Kjoto pokrenuo zamajac međunarodne politike u smeru rađanja nove i strožije generacije sporazuma o sniženju emisija gasova s efektom staklene bašte.

Oaze zelene energije: Na koji način vetroparkovi proizvode električnu energiju?

Za razliku od iskorišćavanja atomske fuzije,tehnologije čija su istraživanja tek u ranoj eksperimentalnoj fazi, vetroelektrane subile tehnološki spremne za pravovremeno preuzimanje uloge jednog od superjunaka za spas planete. Kao rezultat, očekuje se da na području čitave Evrope u idućoj deceniji bude posađena šuma od najmanje 60.000 čeličnih stubova s vetroturbinama.

Žetvu vetra trenutno sprovodi razvijena i međunarodno dobro organizovana industrija,koja će u bliskoj budućnosti vetroelektranama obezbediti poziciju jedne od najvažnijih tehnologija za proizvodnju električne energije. Iako je sredinom sedamdesetih američka svemirska agencija Nasa imala vodeću ulogu u usavršavanju te tehnologije, evropske kompanije su preuzele primat i trenutno njome opskrbljuju 85% svetskog tržišta. Od Nasinog modela s dve aerodinamične lopatice duge 20 metara i generatorom skromne snage od 100 kilovata, nastalim u eksperimentalnoj stanici Plam Bruk u Ohaju, danas je zadržan samo elegantan zaobljeni oblik nalik na kljun aviona s propelerom. Od ukupnog instaliranog vetrogeneratorskog kapaciteta u svetu, na Starom kontinentu je trenutno smešteno 65%, ali i SAD, Kina i Indija nezaustavljivo povećavaju svoje kapacitete.

Najveće Svetske organizacije za zaštitu okoline isprva su vetroelektranama dale svoj blagoslov, pa je skovan nadimak „zelena tehnologija”. Mnogi su saglasni da su problemi vezani uz iskorišćavanje vetra trenutno prihvatljiviji za čoveka i okolinu od onih koji, na primer, nastaju izgradnjom golemih brana za potrebe velikih hidroelektrana, odlaganjem radioaktivnog otpada iz nuklearki ili pak havarijom nuklearnih postrojenja. Prvobitno oduševljenje malo je splasnulo,pa su počela stizati i upozorenja o nekim nedostacima tehnologije iskorišćavanja vetra.Vetroelektrane mnogi vide kao invaziju mašina i puteva u dosad nedirnute prirodne predele, radikalnu promenu u izgledu krajolika i još jednu prepreku pticama, koje su i dosad masovno stradale u sudarima sa utomobilima, energetskim kablovima, visokim zgradama i odašiljačima postavljenim na vrhovima planina. Osim toga, britanski lekari tvrde da vetrogeneratori u blizini naselja loše utiču na zdravlje ljudi, jer proizvode zvuk niskih frekvencija koji ometa spavanje,izaziva glavobolje i anksioznost. Nedavno je islužbena energetska agencija nemačke vlade poduprla mišljenja stručnjaka koji tvrde da su vetroelektrane neefikasan i skup način proizvodnje električne energije te da emituju nezdrave niskofrekventne zvučne talase i ruže prirodni krajolik.

Komentari 0

Vaš komentar je uspešno poslat i postaće vidljiv čim ga naši administratori odobre.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Najnovije

Priroda

Nauka