Nova istraživanja pokazuju da se različite vrste mikroorganizama mogu naći čak i na najdubljoj tački svetskih okeana...
Tim internacionalniih naučnika otkrio je da na samom dnu Marijanskog rova, najdublje tačke na Zemljinoj kori koja u Pacifiku leži na nekih 11 kilometara ispod nivoa mora, postoji veoma raznovrstan svet mikroorganizama.
Do sada se smatralo da su uslovi u ovom kanjonu suviše surovi za opstanak života.
Ovo istraživanje je jedno od sve brojnijih na temu opstanka raznih oblika života čak i na temperaturama blizu smrzavanja.
"Najdublji delovi svetskih mora svakako nisu mrtve zone", kaže Dr Rober Turnviš, jedan od autora ove studije.
Još 2010. godine naučnici su poslali sondu niz prostrani podvodni kanjon, odakle su na ovaj način sakupljali uzorke sedimenata sa mračnog dna mora.
Analiza nivoa kiseonika u uzorcima otkrila je prisustvo velikog broja najrazličitih mikroorganizama.
"Ovi mikrobi trebaju kiseonik koliko i mi. A količina upotrebe kiseonika je indirektan način merenja aktivnosti čitave zajednice", objašnjava Dr Turnviš.
Još jedan iznenađujući nalaz istraživanja jeste činjenica da su ovi jednoćelijski organizmi bili duplo aktivniji na samom dnu rova, na dubini od 11 kilometara, nego oni u uzorku sa dubine od 6 kilometara.
Ovi organizmi se gozbe na obilnim zalihama mrtvih biljaka i uginulih stanovnika mora čiji ostaci padaju na dno morskog basena.
Dr Tunviš je istakao da je količina i svežina hrane na samom dnu Marijanskog rova iznenađujuća, i da njeno prisustvo u tako visokim količinama ukazuje na to da bi Marijanski rov mogao igrati veoma važnu ulogu u ciklusu ugljenika i na taj način uticati na globalnu klimu.
Činjenica da se ovako velika količina ugljenika akumulira na dnu rova znači da ova oblast ima važnu ulogu u njegovom otklanjanju iz okeana i atmosfere.
Suprotno dosadašnjim shvatanjima, najveće morske dubine mogle bi zapravo igrati veoma važnu ulogu u otklanjanju ugljen-dioksida iz atmosfere i ublažavanju efekta staklene bašte.
Izvor: BBC