Od kada i zbog čega imamo običaj "da kucnemo u drvo"?

Verovatno ste bezbroj puta izgovorili ovu frazu ili kucnuli po drvenoj površini usred razgovora. Kako se rodila ideja o magijskoj moći ovakvog kucanja?

Izvor: Foto: Shutterstock

Zašto danas različiti narodi kucaju o drvo?

Ova fraza je veoma zastupljena širom sveta, ali nije mnogo naroda koji zaista i kucnu o drvenu površinu nakon što je izgovore.

U Iranu se to čini kada se izgovori nešto pozitivno o nekome, kako bi se oterao urok, i kaže: "Bezan-am be takhteh, cheshm nakhoreh".

U Engleskoj se o drvo kuca kako bi se dusi pozvali u pomoć, u Bugarskoj kako bi se (bug. чукам на дърво) sujeverni zaštitili od zla (ali ne nužno prizvali sreću) - uglavnom kada reaguju na loše vesti ili zamišljene neprijatne situacije. U zemljama bivše SFRJ se uglavnom kuca u drvo kada pričamo pozitivno o nečemu i ne želimo da se to promeni, u Poljskoj i Rusiji kada se govori o nečemu lošem - da se otera mogućnost za to, ili o nečemu dobrom  da se to prizove.

U Italiji se to razvilo u dodirivanje gvožđa (ital. tocca ferro) nakon što sujeverna osoba ugleda porgebnika ili nešto drugo povezano sa smrću.