Legenda kaže da je prodavac supe pod imenom Bulanžer otvorio prvi moderni restoran pre 250 godina u Parizu. Međutim, kada je jedna istoričarka potražila dokaze, otkrila je da stvari nisu baš tako jednostavne.
U XVIII veku, tek nekoliko ljudi je, u tadašnjim veliki gradovima, imalo sopstvene kuhinje u kući.
Zato su, pre nego što su taverne "nikle" na svakom ćošku, jeli iz tanjira poređanih za goste u gostionicama ili su kupovali školjke i slične stvari od uličnih prodavaca. Ukoliko su imali višak vremena i novca za trošenje, mogli su da posete brojne kuvare ugostitelje specijalizovane za određenu robu ili gildu, poput pečenja mesa ili hleba.
Sve se promenilo kada se pojavio gospodin Bulanžer, oko 1765. godine, barem prema navodima "Biblije francuske gastronomije", tj. Larusovom "Gastronomiku".
Natpis je navodno glasio Boulanger débite des restaurants divins ("Bulanžer isporučuje božanske restorane"). Reč "restoran" se ovde odnosi na bogate čorbe za koje se onda verovalo da su u stanju da poprave zdravlje. Restoran koji se danas koristi u mnogim jezicima zapravo dolazi od francuske reči restaurer, što znači "povratiti" ili "osvežiti".
Prema Larusovoj i drugim enciklopedijama o hrani, sve je bilo izvrsno dok Bulanžer nije imao hrabrosti da posluži ovčiju nogu u belom sosu - pieds de mouton à la sauce poulette. Iako je ovčija noga imala očekivan ukus, taj problematični meni izazvao je pravila tog vremena. Bulanžerovi suparnici rekli su da je njegovo novo jelo pretvorilo supu u paprikaš, i to zato što su sve do Francuske revolucije vlasti zahtevale od mesara, pekara i drugih da se drže svog zanata.