Još
Dodatno

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Od jutra do večeri u džipu s podignutim krovom - vozimo se kroz čuvenu Masai Maru i upoznajemo Simbu i Pumbu!

Saradnica sajta National Geographic, Ivana Dukčević, vodi nas u obilazak čuvenog afričkog Nacionalnog parka Masai Mara i upoznaje s njegovim slavnim stanovnicima.

 Džip sa podignutim krovom vozi kroz Masai Maru Izvor: Ivana Dukčević

Tog dana, ubrzo po izlasku iz Najrobija, kada smo džipom krenuli ka granici s Ugandom, novi autoput Waiyaki highway potrajao je još oko dvadeset kilometara i nastavio ka severu. Mi smo skrenuli ka zapadu i ubrzo se našli na litici odakle je pogled pucao na Veliku istočnoafričku dolinu (Great Rift Valley), zemljin rased dužine oko 5.000 kilometara i širine između 60 i 80 kilometara. Linijom "razdvajanja" Afričke i Somalijske tektonske ploče, jednom, za možda milion godina, otcepiće se parče istočne Afrike od matičnog kopna i pretvoriti u nekakvo veliko "safari ostrvo" sa endemskim vrstama, nalik ne tako dalekoj Sokotri.

Na samom početku magistrale s pogledom na dolinu, saobraćaj je odjednom potpuno stao. Skoro tri sata, zbog prevrnutog kamiona koji je preprečio put oko jednog kilometra ispred nas, čekali smo da nastavimo putovanje. Pre nego što je došla policija - što je potrajalo, Afrikanci su krenuli da na litici iznad doline, od dve trake vozilima prave četiri, i time stvorili još veći problem od onog zbog kojeg je kolona stala. "Ovako je skoro svaki put", kaže nam momak koji ovom deonicom putuje često, "ostaje nam da čekamo i naoružamo se strpljenjem, doborodošli u Afriku - Karibu!" ("dobrodošli", na svahiliju, jeziku istočne Afrike). Iako je jezik naroda Kikuju najzastupljeniji u Keniji, nekoliko država istočne Afrike postiglo je dogovor da kao zajednički službeni jezik čitave regije usvoje svahili (Ki-swahili). Ovom odlukom, kolonijalni, engleski jezik postepeno će prestati da bude jezik sporazumevanja između pripadnika mnogobrojnih afričkih plemena, i vremenom će postati prvi strani jezik. Ipak, nisu svi zadovoljni ovom odlukom. Među njima je i narod Masai, koji žele da zadrže svoj jezik i zbog blizine nacionalnog parka, svoju posebnost.

 Džipovi na ulasku u Nacionalni park Masai Mara Izvor: Ivana Dukčević

 MasaiMara029.jpg Izvor: Ivana Dukčević

Nakon nepuna tri sata potpune blokade, saobraćaj je najzad ponovo uspostavljen, te nastavljamo ka zapadu i krajnjem cilju, Nacionalnom parku Masai Mara. U blizini granice s Ugandom na zapadu (Viktorijino jezero), i na samoj granici s Tanzanijom, severno od velikog Nacionalnog parka Serengeti, u Keniji se nastavlja nacionalni park koji nosi naziv Masai Mara.

Park se nalazi na visoravni, na nadmorskoj visini između 1.500 i 2.170 metara, zbog čega je klima izuzetno prijatna - jutarnje temperature kreću se između 10 i 15, a dnevne između 27 i 33 stepena Celzijusa. Nacionalni park Masai Mara, dobio je naziv po narodu Masai, koji živi u Tanzaniji i u Keniji. Iako jednim delom, duž dva nacionalna parka protiče reka Mara, navodno je drugi deo naziva parka povezan sa rečju "mara", koja na maasai jeziku znači "primećen".

Površine 1510 km2, ovaj rezervat osnovan je 1961. godine i otvoren je za posetioce non-stop, svakodnevno, ali se poseta najčešće odvija tokom dnevnih sati, između 6.30 i 18.30 h, od svitanja do sumraka (rezervat se nalazi oko osamdeset kilometara južnije od ekvatora, te sunce izlazi i zalazi u isto vreme). Park se obilazi džipovima i drugim terenskim vozilima. Na kapiji parka, prilikom kupovanja ulaznice ostavljaju se pasoši, koji se preuzimaju pri izlasku. Jedan od razloga je i taj što se u jednom delu parka može doći do same granice s Tanzanijom, na mestu gde ne postoji klasičan granični prelaz za ljude i vozila, već je on "otvoren" isključivo za prelaz životinja.

 Slon u Nacionalnom parku Masai Mara Izvor: Ivana Dukčević

Nacionalni park Masai Mara, jedno je od najlepših putničkih iskustava, na svetu. Očaravajuće pejzaže visoke, požutele trave savane tokom sušne sezone, povremeno prekidaju usamljena, čvornovata stabla afričkog drveća s krošnjama nalik oblacima, koja štrče u valovitom krajoliku. Krda zebri i antilopa, gnuova i vodenih bizona, u kasno popodne, sasvim polako približavaju se reci Mari, ne bi li se napili vode pre nego što neki zalutali krokodil iskoristi šansu i domogne se ukusne večere. Na sredini reke Mare, do pola potopljene u vodi plutaju najopasnije afričke debeljuce – nilski konji. Na samoj granici smo Kenije i Tanzanije, samo stotinak kilometara od Viktorijinog jezera, gde u Ugandi izvire reka Nil. Tri zebre, osnažile su se i sišle do reke. Prilično daleko, na dve suprotne strane obale, na suvom spava četiri krokodila, i situacija je mirna. Izgleda da danas ipak nećemo gledati čuvene kadrove iz "Opstanka".

 Nilski konji piju vodu na reci Mara Izvor: Ivana Dukčević

Još fotografija iz Nacionalnog parka Masai Mara pogledajte u galeriji:

U nacionalnom parku Masai Mara, između juna i oktobra, za vreme sušnog perioda i čuvene Velike migracije životinja moguće je videti "veliku safari petorku", životinje koje su važile za najpoželjniji plen nekadašnjih kolonijalnih lovaca: afričkog slona, lava, leoparda, belog nosoroga i vodenog bivola. Dodatno, u "velikoj safari devetorci" nalaze se još i Masai žirafa, zebra, gepard, i nilski konj, a tu su i gnu, babuni, antilope, bradavičasta divlja svinja, šakal i hijena.

Nacionalni park Masai Mara, dobio je naziv po narodu Masai, koji živi u Tanzaniji i u Keniji

Iako je crnog nosoroga izuzetno teško videti, nakon samo sat vremena boravka u parku, imali smo sreće. Videvši ga u njegovom prirodnom okruženju, setila sam se mojih fakultetskih dana na studijama umetnosti, i Albrehta Direra, nemačkog renesansnog slikara i grafičara, jednog od mojih omiljenih slikara. Među najčuvenijim delima ovog umetnika bio je drvorez nosoroga - u nekoliko varijanti, koje je Direr crtao prema šturim skicama i opisima jednog drugog umetnika iz Lisabona, koji je početkom XVI veka video nosoroga dopremljenog u portugalsku luku. U to davno vreme, neobične, egzotične životinje bile su u Evropi prava retkost. Nije ih bilo još od vremena Rimskog carstva, kada su ih Rimljani, gladni hleba i igara, brodovima dopremali iz kolonija severne Afrike, kako bi se borile s gladijatorima.

Za razliku od nosoroga, na safariju koji je trajao nepuna dva dana, najmanje sreće imali smo s leopardima i lavovima, jer su se tokom dana mahom povukli da dremaju u žbunju. Leopardi love noću, i retko se eksponiraju tokom dana, dok se lavovi često, tokom čitavog dana lenjo premeštaju iz jednog žbuna u drugi. Na svahiliju, "lav" se kaže "simba", dok je bradavičasta divlja svinja - "pumba". Nazive ovih životinja na svahiliju, preuzeli su tvorci Diznijevog dugometražnog crtanog filma "Kralj lavova", i nadenuli ih likovima. Spisku nedostaje još i majmun "Refiki", što na shvahiliju znači "prijatelj".

 Bradavičasta divlja svinja u Nacionalnom Parku Masai Mara
Na svahili jeziku reč 'pumba' znači bradavičasta divlja svinja
Izvor: Ivana Dukčević

Nacionalni park Masai Mara, obilazi se najčešće u trajanju od jednog do tri dana. Poseta parku traje oko dvanaest sati - počinje rano ujutro i traje do predvečerja. Tokom boravka, posetiocima nije dozvoljen izlazak iz džipova, i životinje se posmatraju isključivo iz vozila. Ipak, postoje mesta u parku gde može da se izađe iz džipa radi pauze za ručak, slikanja graničnog kamena na samoj granici Kenije i Tanzanije, ili radi panoramskog pogleda.

 MasaiMara Izvor: Ivana Dukčević

 MasaiMara020.jpg Izvor: Ivana Dukčević

Osim u blizini ulaza u park, kod male aerodromske piste za privatne avione, u nacionalnom parku nema toaleta i nužda se obavlja po dogovoru (na primer, kada se stane na pauzu za ručak), a iskorišteni toalet papir se nosi sa sobom. U parku nema ni kanti za đubre, i svi otpaci moraju se poneti i baciti po izlasku. Ovo važi i za organsko đubre. Posle ručka, na pikniku u slabašnoj senci afričkog drvceta specifičnog za savanu, primetili smo lešinare koji nas gledaju i hteli smo da u parku ostavimo kosti pilećeg mesa i kore banane. Međutim, upozoreni smo da s obzirom da životinje u parku nemaju kontakt s ovakvom vrstom hrane, ne bi trebalo da se navikavaju na ono što ne mogu same da ulove.

Tekst i fotografije, deo su internet i stranica na društvenim mrežama "Umetnost putovanja" i zaštićeni su Zakonom o autorskim i srodnim pravima.

Možda će vas zanimati i:

Komentari 0

Vaš komentar je uspešno poslat i postaće vidljiv čim ga naši administratori odobre.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Najnovije

Priroda

Nauka