U nedostatku grobnih mesta u crkvama, grobari su počeli da kopaju grobnice unutar pećina u blizini Napulja. Skeleti najsiromašnijih su tamo premeštani, a ubrzo će u prašnjavim i mračnim hodnicima Fontanele nastati i bizaran kult.

Blizu Napulja u Italji, nalaze se brda nastala od mešavine lave i osušenog vulkanskog pepela. U kombinaciji sa vetrom i drugim atmosferskim prilikama, kao i vađenjem materijala od strane lokalnog stanovništva, u njihovoj unutrašnji nastaju brojne pećine tokom 16. veka.
Otprilike u to vreme, gužva u grobnicama napuljskih crkava je postajala sve veća i veća. Zato su zvaničnici dali naredbu grobarima da pod okriljem noći u pećine Fontanele premeste najstarije i najsiromašnije pokojnike i tako oslobode prostor za one buduće. Rečeno, učinjeno. Ali, uskoro će - tačnije 1654. godine - sa epidemijom kuge, ovi kamenolomi i zvanično postati groblje za desetkovane Napolitance.
Tom prilikom je nagurano oko 250.000 tela, a da se stvar dodatno zakomplikuje, nakon epidemije su usledili periodi gladi, tri pobune, isto toliko zemljotresa i nekoliko erupcija Vezuva. Pećine su se punile, stoga ne čudi da je sa prvom većom poplavom do koje je došlo krajem 17. veka, na hiljade kostura nošenih bujicom preplavilo ulice u podnožju. Izvori iz tog perioda opisuju da je zatečeni prizor bio jeziv.
Na hiljade kostiju je sakupljeno i ubrzo je vrećeno nazad, a poslednji put je ovo mesto kao konačno mesto počivališta za one najsiromašnije iskorišćeno tokom epdemije kolere iz 1837. godine. Nekoliko decenija potom, otac Barbati je dao da se ostaci iskopaju i zavedu, da bi ih potom pohranio u improvizovanim kriptama i na drevnim policama.
Ubrzo će se na ovom mestu "roditi" i bizaran kult.
Duše iz čistilišta
Ljudi su obilazili ove pećine i vremenom, počeli da veruju kako će im lobanje i kosti iz njene unutrašnjosti - ukoliko im ukažu poštovanje - uzvratiti nekom vrstom zaštite. Hodočasnici su počeli da brinu o njima, vode razgovore, traže usluge i donose ponude, u jednom trenutku je na ulazu izgrađena i mala kapela. Tako je stvoren kult posvećen dušama iz čistilišta, jer je čitav ambijent asocirao na silazak u podzemlje.
Ovaj čin obožavanja je trajao sve do sredine 20. veka, sve dok pećine nije zatvorio jedan napuljski kardinal. Međutim, iako je otvoreno obožavanje kulta nakon toga bilo zabranjeno, pojedinci nisu od njega odustali sve do danas.
Mesto je nedavno renovirano i otvoreno za javnost.
BONUS VIDEO: