Prikazi erotskih scena na ovim hinduističkim hramovima u Madja Pradešu u Indiji i danas predstavljaju kontroverzu.

UDALJENI oko 50 km od grada Čatarpura u Indiji, hramovi Kharujaho sa velikim brojem etrotskih skulptura i specifičnom arhitekturom predstavljaju jedno od najinteresantnijih mesta na svetu za posetiti. Od kolike su važnosti govori i podatak da ih je Unesko uvrstio na svoju listu svetske baštine.
Većina je nastala za vreme vladavine dinastije Čandela, između 885. i 1000. godine n.e.. U tom periodu je Kharujaho bio i prestonica kraljevstva, zbog čega ne čudi podatak da je čitav kompleks do 12. veka brojao preko 85 hramova, na 20 kilometara kvadratnih. Međutim, kako je ovaj region od 13. do 18. veka bio pod kontrolom muslimanskih dinastija, većina ih je uništena. A do danas je uspelo da preživi njih 25, od kojih je najpoznatiji Kandarija Mahadeva.
Zapadni svet ih je otrkio tek 1830-ih godina, kada je lokalno stanovništvo otkrilo Britancima tajnu o hramovima obraslim gustom vegetacijom. Potom su usledila istraživanja, od koji je većina došla do istog zaključka, koliko god svaki od ovih hramova bio sličan, istovremeno je svaki od njih jedinstven na svoj način.
Svaki od njih prati geometrijski dizajn svojstven hindusitičkim hramovima, a izgrađeni su od lokalnog peščara sa izuzetkom temelja od granita. Graditelji nisu koristili malter, već su se oslanjali na tehniku "udubljenja i ispupčenja", koja je zahtevala precizne spojeve. Na njihovim fasadama je moguće videti scene lova, davno zaboravljenih rituala i seksualnih odnosa.
Decenijama nakon otkrića, ovi hramovi su izazivali kontroverze. A mnogi ni danas ne razumeju zašto se na njima nalaze skulpture ljudi tokom seksulanih odnosa izrađene do najsitnijih detalja i pitaju se kakve to veze ima sa religijom.
Postoji teorija da su kraljevi naređivali izradu i postavljanje skulptura na kojima su prikazane erotske scene kako bi se podigao natalitet među podanicima. Dok drugi veruju da je lokalno stanovništvo bilo zadovoljno svojim životom, pa da zbog toga nisu prezali da pokaužu ono što su najviše cenili. Naučnici se delimično slažu sa ovom tvrdnjom i smatraju da je neizostavni deo hindustičke tradicije - kama, kao suštinski deo ljudskog života, čije prikazivanje nije neuobičajeno za hramove ove religije.