Putujemo u Tursku i donosimo priču iz slavnih antičkih gradova Male Azije.

Retki su oni kojima već same reči - Mala Azija - ne zvuče kao istorija. Privučeni slavom njenih antičkih gradova, ovog marta obilazili smo one koji se nalaze na prostoru današnje Turske.
Putovanje smo započeli u najboljem očuvanom antičkom gradu Mediterana — Efesu — najznačajnijem arheološkom lokalitetu ove države i jednim od najpoznatijih drevnih gradova u svetu.
Predanja kažu da su ovaj grad osnovale grčke mitske ratnice Amazonke, a da su njim kasnije vladali Jonjani i Persijanci.
Krez, bogati vladar Lidijskog kraljevstva u njemu je podigao čuveni Artemidin hram koji se danas ubraja u jedno od Sedam svetskih čuda starog sveta.
Ovaj grad osvojio je i Aleksandar Makedonski tokom svojih pohoda, a nakon njega Efes pada u ruke Rimljena i u vreme njihove vladavine doživljava vrhunc. Prema istorijskim spisima Efes tada postaje najveći trgovački centar čitave Azije. Stanivništvo ovog grada doseglo je broj od 250.000 što ga je učinilo drugim najvećim gradom Rimske imperije i jednim od najraskošnije uređenih.


Brojna drevna mesta Efesa do danas su sačuvala svoj autentični izgled:
- Veliki amfiteatar u Efesu jedno je od najvećih antičkih pozorišta. U vreme antičke Grčke na ovom mestu održavala su se dramske predstave, dok su se za vreme Rimljana ovde održavale gladijatorske borbe.
- Celzijusova biblioteka — najveća biblioteka antičkog sveta — sagrađena po nalogu Celzijusovog sina oko 110 godine p. n. e. U njoj je bilo čuvani više od 12.000 svitaka koji nažalost nisu sačuvani.
- Selčuk — put Efesa vodi do ulaska u grad Selčuk koji je nekada i sam bio deo ovog drevnog grada
- Artemidin hram — jedno od Sedam svetskih čuda starog sveta, podignut je oko 550 godine p. n. e.
- Marijina crkva — hriščanska bazilika posvećena Bogorodici Mariji. Efes je bio važan centar ranog hrišćanstva. Smatra se da je Apostol Pavle ovde širio Hristovo učenje, da je u Efesu nastalo Jevanđelje po Jovanu i da je u njemu 431. godine održan Vaseljenski sabor za čije je potrebe najverovatnije i sagrađana ova bazilika.
Sardis u Manisi
Nakon Efesa upitili smo se u Sardis ili Sart, nekadašnju prestonicu Lidijskog kraljevstva, u Turskoj provinciji Manisa.
Nakon pada ovog kraljevsta, grad pada u ruke Rimljana, Lidija postaje rimska provincija, a Sard njen glavni grad.
Veliko bogatstvo koje je posedovao, kultura i izuzetno povoljan položaj na centralnom trgovačkom putu od Egejskog mora do centralne Male Azije, učinili su da ovo mesto postane jedan od najvažnijih toponima starog sveta.


Gradom i dalje dominira monumentalna sinagoga koja je tokom kasnog rimskog perioda bila centar jevrejskog verskog života.
Sinagoga je bila deo rimskog kupatila-gimnazije, pretvarajući deo ove javne zgrade u jevrejsku bogomolju. Mozaički podovi, nameštaj i mermerne zidne dekoracije postavljeni su u različito vreme; većina onih koji su se sačuvali potiču iz IV i V veka.
Putujemo istočno...
Iz Sardisa, put nas je vodio istočno, u grad Ušaka u blizini antičkog grada Blaundusa iz čijih delova pogled luta po prostranim ravnicama okruženim brdima i kanjonima.
Smatra se da su ovaj grad osnovali Makedonci koji su ostali u Anadoliji nakon vojnog pohoda Aleksandra Velikog. Stanovnici ovog grada nazivali su se "Makedonci iz Blaundusa".
Nakon vladavine slavnog makedonskog osvajača, ovaj grad postaje deo Pergamske kraljevine, a kasnije su ga zauzeli Rimljani za čije vreme je doživeo procvat.
U gradu se i dalje nalaze hram, pozorište, stadion, ulice sa kolonadama i dobro očuvane gradske zidine.
Na teritoriji Blaundusa pronađeni su ostaci najstarijeg poznatog novca, medicinskog pribora i nakita koji se mogu videti u Arheološkom muzeju grada Ušaka.
Iz Ušaka smo se zaputili ka Kutahji i selu Čevdarhisaru u kom se nalazi Aizanoiu, antički grad koji i dalje čuva velelpni Zevsov hram čija je gradnja započeta u vreme Domicijana. Radoznali, imali smo priliku da se spustimo i u podzemne prostorije hrama završenog u vreme Hadrijana. Na zidovima podzemnih odaja i dalje su vidljivi grafiti sa scenama iz lova i borbi, predstavama medicinskih oznaka i instrumenata. Smatra se da su oni delo Čevdar Tatara kojima je ovde bila vojna baza, otuda i naziv mesta Čevdarhisar. Ovaj grad ima još jednu jedinstvenost, u njemu su stadion i teatar bili spojeni.

Pored ovog velelpnog hrama, u Čevdehisaru se nalazi još brojni ostaci rimskih termi, nekropola i dva mosta.
Ovo mesto ujedno je bilo poslednje odredište našeg putovanja po antičkim gradovima Male Azije. Opijeni istorijom, ispunjeni novim znanjima i razmaženi gostoprimljivošću naših domaćina, svaki grad je u nama ispisao posebnu priču koju ćemo dugo prepričavati.
Promo