Još
Dodatno

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Kroz polja na kojim pasu lame i alpake do PLANINE DUGE na 5100 metara nadmorske visine: Uzbudljivo putovanje po Andima

Autor Ivana Dukčević

Saradnica sajta National Geographic, Ivana Dukčević, vodi nas na uzbudljivo putovanje po peruanskim Andima, skroz do Planina duge niz čije se obronke preliavaju čudesne nijanse.

 Dugine planine u Peruu_8.jpg Izvor: Ivana Dukčević

Na kečua jeziku Inka, njen naziv je Vinikunka, na engleskom Rainbow mountain, a na španskom "Planina sedam boja" (Montaña de Siete Colores). S obzirom da se mesto kuda smo se uputili nalazi udaljeno oko pet sati vožnje od turističke prestonice Anda - Kuska, i na čak 5100 metara nadmorske visine, poneli smo priručni kiseonik koji smo kupili u apoteci, i tablete na biljnoj bazi protiv visinske bolesti. Lišće koke takođe pomaže suzbijanju ovih simptoma, u Peruu legalno i kupuje se na pijaci gde jedna kesa od oko 200 grama košta oko 100 dinara. Osim turista lišće koke žvaću i lokalci. Iako su rođeni u Andima, i njima često pomaže suzbijanju simptoma visinske bolesti.

Nakon više od tri sata vožnje magistralom, skrenuli smo na sporedni drum, i posle prolaska kroz usputno selo, krenuli vremešnim, asfaltnim putem uzbrdo. Početkom jula, nešto pre devet sati, temperatura vazduha još uvek je bila blizu nule, te su male prskalice za useve usred njiva pokraj kojih smo prolazili, od vode koja je hranila suvu zemlju, pravile inje. "Tako treba", objašnjavao nam je lokalac Luis, "kada oko jedanaest sati temperatura dostigne 20 stepeni, biće drugačije". Posle nekoliko dana boravka u Andima u julu, navikli smo na ovdašnje zimske prilike. U julu i avgustu, jutarnje i večernje temperature kreću se između minus sedam i nule, a dnevne dostižu 20 stepeni.

 Dugine planine u Peruu_26.jpg Izvor: Ivana Dukčević

 Dugine planine u Peruu_13.jpg Izvor: Ivana Dukčević

Nakon izlaska iz sela, uzani asfaltni put ubrzo je nestao. Ispred nas, bio je zemljani drum kojim smo se vozili uzbrdo, duž ivice klanca, još skoro sat i po. Povremeno, na putu smo nailazili na prepreke u vidu toka planinske reke, i na samom početku uspona zbog odrona duž čitave širine puta morali da se vratimo nazad - u rikverc, i krenemo drugim zemljanim putem, koji je naš vozač izabrao.

Pored puta, duž golih, sivo-okerastih pejzaža, mirno su pasla stada lama i alpaka, sa ponekim pastirom ili pastirkom koji su se nazirali u daljini. Na samom kraju, samo nekoliko kilometara pre Dugine planine, u nedođiji andskih pejzaža na visini od oko 4700 metara, naišli smo još na jednu, prilično neobičnu prepreku. Ispred nas, na platou sa selom od jedva deset kuća, čitavom širinom zemljanog puta kojim smo vozili, isprečio se debeli, metalni lanac, iza kojeg su osim našeg, stala još dva kombija.

 Žena u tradicionalnoj andskoj nošnji Izvor: Ivana Dukčević

Prepreku na putu postavili su lokalni seljani, koji su zahtevali novčanu nadoknadu za prolaz do Planine duge, smatrajući da agencije iz Kuska uzimaju najveći deo kolača od turizma, a njima ne ostane ništa. Videvši šta se dešava, lokalac Luis izašao je iz kombija i došetao do barikade, veoma ljubazno pregovarajući sa meštankom koja je izgleda bila kolovođa ovog seoskog revolta. Sredovečna žena odevena u šarenu tradicionalnu odeću i sa šeširićem na glavi, skupljala je pare koje su joj, poznajući ovdašnje prilike bez pogovora davali vozači i vodiči, nakon procene da je pametnije da se povinuju odlukama seljana. Nekoliko meseci ranije, zbog lokalne svađe između dva sela u vezi s naplatom prolaza od turista, jedno vreme nije bilo moguće stići na Planinu duge. Luis je platio harač, i pustili su nas da prođemo. Ubrzo, stigli smo do platoa na 4800 metara nadmorske visine, na kojem su bili parkirani kros motori i kvadovi, i gde su čekali lokalci, njihovi vlasnici. Do vrha Dugine planine, kroz useke kojima vozila ne mogu da prođu, mladići iz obližnjih sela prevoze turiste, uz novčanu nadoknadu. Najčešće, motore koriste za uzbrdicu, a kvadove za silazak.

Pogledajte fotografije u galeriji:

Još desetak minuta, vozili smo se uzanim zemljanim stazama, i stigli na plato Dugine planine, nadmorske visine od nepunih 5100 metara. Simpatični lokalac Hulio, ovim poslom bavi se već dugo, i bio je moj "vozač" uzbrdo do planine, i u povratku. Dok smo jurili gudurama Anda, pita me na španskom odakle sam. "Iz Srbije, iz Evrope", odgovaram. Izgleda kao da zna za Srbiju, potvrdno klima glavom. Posle deset minuta vožnje bučnim kros motorom, najzad stižemo do cilja, do špicastih planina koje izgledaju kao da ih je neko presekao po sredini, i time omogućio da se slojevi različitih metala i minerala jasno vide kao pruge, u njihovom središtu. Okerasta, rozikasta, žuta, maslinasto-zelena, ljubičasta i smeđa, sve zajedno neverovatno podsećaju na one poznatije Dugine planine, u Kini. Nastale su topljenjem glečera na kraju poslednjeg Ledenog doba, kada su lednici nosili slojeve zemlje i ostavljali naslage metala i minerala, na površini.

 Dugine planine u Peruu_6.jpg Izvor: Ivana Dukčević

 Dugine planine u Peruu_14.jpg Izvor: Ivana Dukčević

Na vrhu planine, zatekla nas je gužva posetilaca koji su pristigli pre nas, i odveć prisutna grupa lokalaca sa paradno doteranim alpakama za fotografisanje. Pored njih, stajao je mladić koji je za drvenim stočićem, po ceni od 3 sola (80 dinara) davao pečat u pasošu onima koji su poželeli da se kućama vrate s potvrdom o tome da su uspeli da se popnu na visinu od 5100 metara.

Duž putića koji je vodio obronkom Dugine planine, na pomoćnom kuvalu lokalne žene pripremale su pečeni krompir i alpaku. "Sin alpaca, por favor" - "Može li bez alpake?", pitam jednu od njih. Odgovara potvrdno. U malu, plastičnu kutiju, stavlja nekoliko raznovrsnih andskih krompira u ljusci (u Andima raste preko 4000 vrsta), i veliko parče belog sira. U Peruu je krompir drugačiji, veoma je ukusan, i najčešće se jede s korom. Nakon užine, obilazak Dugine planine priveli smo kraju. U društvu Hulija, njegovim kvadom koji je desetak minuta čas klizio, čas skakutao po skorenim, udubljenim brazdama prašnjavog, planinskog zemljanog puteljka, spustili smo se dvesta metara niže, na plato u podnožju gde je bio parkiran naš kombi, a zatim je usledio dug povratak nazad, u civilizaciju.

Tekst i fotografije delo su autorke Ivane Dukčević i sajta Umetnost putovanja, i zaštićene su Zakonom o autorskim i srodnim pravima. Nije dozvoljeno kopiranje, niti objavljivanje bez dozvole autora.

Možda će vas zanimati i:

Komentari 0

Vaš komentar je uspešno poslat i postaće vidljiv čim ga naši administratori odobre.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Najnovije

Priroda

Nauka