Mesto neverovtne lepote i istorije u koji su prema legendama rado svraćali Eneja i Herkul.

ČESTO PREKRIVEN OBLACIMA ovaj gradić na zapadnoj obali Sicilije se izdiže na 751 m nadmorske visine. Prvobitno je bio naseljen Elimljanima, koji su ga zvali Eriks. I baš kao i većina sicilijanskih gradića, tokom svog postojanja je prelazio u ruke različitih osvajača, koji su za sobom ostavljali svoje kulturno nasleđe.
Tokom vekova je menjao ime mnogo puta, a danas je u njemu vidljivo svega još par tragova koji ukazuju na njegovo antičko poreklo. Eriče je svoj procvat doživeo za vreme Arapa, a tokom vladavine Normana i Aragona je nastavio da se razvija. Bogato kulturno nasleđe koje su ostavili za sobom je uticalo na to da i danas izgleda kao srednjevekovni grad, a atmosferski uslovi na bajkovit osećaj.
Među najposećenijim turističkim atrakcijama se nalaze dva zamka - Pepoli i Venus. Prvi su sagradili Arapi, dok je drugi pripadao Normanima koji su ga podigli na mestu drevnog Venerinog hrama koji je navodno napravio Enej. Interesantan podatak je da se u njemu može naći oko 60 crkava, uključujući i gotičku Čiesa Madre i srednjovekovnu crkvu Svetog Jovana Krstitelja. A svaku od njih povezuje lavirint kaldrmisanih ulica.
Tokom retkih dana bez oblaka sa njegovih zidina je moguće videti susedna Egatska ostrva, dok sa zapadne strane pogled obuhvata ogromne delove istočne Sicilije, Tirenskog mora i obale prema San Vito lo Kapo, Monte Kofano i zaliv Kastelamare. Danas je Eriće domaćin niza međunarodnih naučnih konferencija i godišnjeg kongresa posvećenog astronomiji.