Govori se da su drevni kraljevi pratili let orla, koji ih je odveo do mesta gde su izgradili Alamut, sklonište asasina i istraživački centar islamskih naučnika.

Zamak Alamut je planinska tvrđava u iranskoj provinciji Kazvin, koja je u srednjem veku služila kao centralna baza nizarskih ismailita.
Nizarski ismaili su bili sekta koja je uspostavila svoju, Nizarsku državu, takođe znanu i pod imenom država Alamut. Tada su se sledbenici nizarizma podelili unutar ismailizma i formirali sopstvenu granu šiitskog islama.
ZAMAK U ORLOVOM GNEZDU
Za vreme stolovanja Mutavakela Abasija, desetog kalifa Abasidske ere, Hasan Ibn Zaid Baheri odlučio je da izgradi zamak. Neki kažu da je Almut njegovih ruku delu, ali mnogi istorijski izvori ukazuju na to da je zamak na ovom mestu postojao i ranije, te da ga je Hasan Ibn Zaid Baheri samo dovršio.
Reč Alamut je složenica i sastoji se od dve reči: "Al", što znači "orao", i "Amut", odnosno "gnezdo". Prema narodnom predanju, kraljevi Dejlamana pronašli su ovo mesto prateći let orla. Zatim su tamo sagradili zamak i nazvali ga Orlovo gnezdo - Alamut.
ASASINI U ALAMUTU
Državu je osnovao misionar Hasan Sabah (1050-1124). Zajedno sa državom, Hasan Sabah je stvorio vojni odred, koji se kroz godine nazivao brojnim imenima, ali konačno je dokumentom iz 1120.godine nove ere, koji je napisao kalif Al-Amir, nazvan "Hašašin" (što u bukvalnom prevodu znači "uživalac hašiša). Neki naučnici sugerišu da od reči "Hašašin" potiče engleska reč za "atentatora" (eng. Assassin).
Hašašini su obavljali špijunske misije i - kao što im samo ime govori - atentate. Naime, ubijali su ključne neprijatelje Alamuta i političke neistomišljenike Hasana Sabaha. Njihove žrtve su, između ostalih, bila tri kalifa, vladar Jerusalima i nekoliko verskih vođa, kako muslimanskih, tako i hrišćanskih.
Hasan Sabah je stigao do zidina Alamuta i zauzeo zamak 1090.godine nove ere, gde je odmah prionuo na posao ojačavanja zidina tvrđave, sagradio nekoliko skladišta i obezbedio niz poljoprivrednih jedinica u obližnjoj dolini, koje bi snabdevale Alamut hranom u slučaju opsade.
ČUVENA ALAMUTSKA BIBLIOTEKA I NJEN PAD
Hasan je unutar Alamuta sagradio i biblioteku, koja je postala čuveni centar naučnog, religioznog i astonomskog istraživanja. Biblioteka Alamut je privlačila naučnike i istraživače iz celog islamskog sveta.
Pored Alamuta, Hasan je sa svojom vojskom hašašina zauzeo nekoliko gradova u širem regionu. U njima je izgradio nove tvrđave, na izuzetno značajnim strateškim položajima, što je bio kamen temeljac nezavisne nizarske države, sa Alamutom u svom središtu.
Alamut, sa preko pedeset utvrđenja na svojoj teritoriji, bio je velika prepreka Mongolskom carstvu, koje je sredinom 13. veka pošlo u osvajanje zapadne Azije.
Posle nekoliko poraza, tadašnji islamski imam Rukn El-Din Kuršah, naredio je svim nizarskim zamkovima da se predaju, povuku se i za sobom unište sve što je ostalo od nizarskih tvrđava. Svi su poslušali njegovu naredbu, osim Alamuta koji je i dalje prkosio.
Mongoli su na koncu opkolili zamak 1256. godine, zaposeli ga i uništili čuvenu biblioteku Alamuta. Ismailiti su uspeli da povrate Alamut 1275.godine, ali mongolske snage su ga ponovo zauzele 1282.godine. Time se vladavila ismailita u ovoj oblasti završila, a njihova Nizarska država nikada više nije obnovljena.
PUT DO ALAMUTA
Da biste se našli u "Orlovom gnezdu" (Alamutu) i videli ruševine doma drevnog odreda ubica potrebno je da savladate uspod od četiri stotine stepenika. Nadmorska visina na kojoj se zamak nalazi uzrokuje česte snežne padavine, koje u hladinijim periodima godine put do Alamuta učine neprohodnim.
Kada jednom, konačno, do severnih predela planine Alamut, ugledaćete dva različita dela zamka. Istočni deo se naziva Pilakala ili Donji zamak, dok je zapadni deo Jorkala ili Gornji zamak. Jorkala je bio glavno sedište ismailitskih vladara. Uski i izduženi vrt zamka je ličio na palubu broda. Obuhvatao je stražarske prostorije, vojne i bezbednosne objekte, skloništa i rezervoare za vodu.