Oni koji su putovali trgovackim putevima nisu sa sobom nosili samo - za one na drugoj strani - neobičnu robu, već i nove tehnologije, pa čak i poglede na život.

Put tamjana
Put tamjana razvio se za potrebe transporta tamjana i smirne (miro/mirisna smola), koji se nalaze samo na južnom kraju Arapskog poluostrva (današnji Jemen i Oman). Tamjan i smirna potiču od soka drveća koji se suši na Suncu; sok pretvoren u grumenje zatim se pali ili se koristi kao parfem. Bili su popularni i u pogrebnim ritualima kao pomoć u balzamovanju.
Tamjan i miro su postali značajna roba za Rimljane, Grke i Egipćane - govorilo se da je rimski car Neron za sahranu svoje voljene ljubavnice spalio celogodišnje zalihe tamjana.
Trgovina je cvetala, a na vrhuncu se trgovalo sa 3000 tona tamjana godišnje (čitavom dužinom). Rimski istoričar Plinije Stariji napisao je da su za prelazak čitave rute trebala 62 dana, mada se ponekad putanja menjala kad bi usputna naselja tražila previsoke poreze od karavana koji su prolazili. Do prvog veka nove ere, ova drevna kopnena ruta bila je uglavnom suvišna, jer je poboljšani dizajn brodova morske putove učinio privlačnijim.