Tokom svoje istorije duže od 2.700 godina, zidovi ovog grada bili su nemi svedoci brojnih važnih događaja u istoriji civilizacije.

Danas na krajnjem istoku Uzbekistana, grad nesvakidašnje lepote - Samarkand - osnovan je oko 700. godina pre nove ere i bio je prestonica Tamerlanovog Timuridskog carstva.
Tokom svoje istorije duže od 2.700 godina, zidovi ovog grada bili su nemi svedoci brojnih važnih događaja u istoriji civilizacije – kroz njegove kapije je prošao Aleksandar Veliki, 1220. godine je zamalo uništen od strane Džingis-kana, a bili su tu i brojni arapski osvajači...
Bio je poznat i kao središnja tačka na čuvenom Putu svile.
I slavni Marko Polo je pisao o ovom "veoma velikom i divnom gradu".
Tamerlan je u istoriji ostao poznt kao surov vladar i jedan od najvećih osvajača, ali je cenio umetnost i nauku - što se najviše vidi u gradovima koji su ostali iza njega: Smarkandu i Heratu.
Samarkand je veliki procvat doživeo za vreme vladavine Tamerlanovog unuka Ulugbega, koji je za 40 godina izgradio naučnu školu koja je okupljala najbolje astronome i matematičare, kao i nadaleko čuvenu opservatoriju.
Spisak slavnih građevina iz duge i bogate istorije Samarkanda koje su postale izuzetno vredne turističke atrakcije u ovom delu Azije veoma je dug.
Kultura Samarkanda se razvijala na temeljima iranske, indijske, mongolske, zapadnjačke - i svaki od tih uticaja vidljiv je i danas.
Njegovo srce bio je i ostao Registan, javni trg na kojem su se ljudi okupljali kako bi prisustvovali slavljima, saslušali kraljevske proklamacije, a tu su se vršila i javna pogubljenja. U ovom centru srednjovekovnog Samarkanda nalazile su se tri važne medrese, Ulugbegova opservatorija, Šah-i-Zinda, mauzolejski kompleks podignut u XV veku u čast Kusam ibn Abasu, koji je doneo islam na ovo tlo.
Poznat je i po velikom broju džamija, od kojih je bitno pomenuti onu nazvanu po Tamerlanovoj ženi Bibi-Hanum, koja ju je prema legendi i izgradila. Predstavlja jednu od najviših građevina Samarkanda, a srušena je u zemljotresu 1897. godine, nakon čega je rekonstruisana.
Samarkand je danas konzervativan gard. Ima tek nekoliko klubova i barova, ali je broj hortela i restorana dovoljan.
Od 2001. godine nalazi se na Uneskovom spisku svjetske kulturne baštine i u njemu živi nešto više od 500.000 ljudi.