Još
Dodatno

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Kapija Karpata, dvorac grofa Drakule, kraljičin letnjikovac... Putovanje kroz burnu istoriju zamka Bran

Od Tevtonskih vitezova i vlaških vojvoda do grofa Drakule - ko je sve prošao kroz i posredno ili neposredno kreirao burnu istoriju zamka Bran.

 bran-zamak_1510931072.jpg Izvor: Shutterstock

Bran zamak je srednjovekovni zamak koji se nalazi u okrugu Brašov u Transilvaniji u Rumuniji. Dvorac je sagrađen u 14. veku na mestu ranijeg utvrđenja koje je tu postojalo. Tokom vekova, zamak Bran je korišćen u različite svrhe, da bi krajem 19. veka bio napušten. Tokom 20. veka, zamak je postao muzej.

Zamak Bran je najpoznatiji kao Drakulin zamak, zbog navodne povezanosti sa grofom Drakulom, glavnim likom romana Drakula Brema Stokera. Iako zamak podseća na onaj koji je opisan u romanu Vlad Nabijač, prava istorijska ličnost za koju se smatra da je inspiracija za lik Drakule, nikada nije posedovao Bran. Neki izvori, međutim, tvrde da je Vlad nekada tamo bio zatvorenik.

Možda će vas zanimati i:

Zamak Bran se nalazi na visokom stenovitom uzvišenju iznad Brana

Zamak Bran se nalazi na stenovitom uzvišenju iznad grada Brana, na Južnim Karpatima (poznatim i kao Transilvanijski Alpi). Zamak se nalazi oko 25 kilometara jugozapadno od Brašova u centralnoj Rumuniji. Tokom srednjeg veka, Bran se nalazio na trgovačkom putu kroz Karpatske planine, otuda i njegov značaj. Ime grada, inače, na slovenskom znači "kapija".

Iako je trgovina donosila novac, ovaj put je bio pogodan da njime neprijateljske snage upadnu u Transilvaniju. Zbg toga je tokom ranog 13. veka, Andrija II od Mađarske oblast Cara Birsej, kako se tada zvala, na upravljanje dao nemačkom krstaškom redu - Tevtonskim vitezovima. Ugarski kralj se nadao da će se vitezovi učvrstiti u toj oblasti i odbraniti jugoistočni deo Transilvanije od nomadskih Kumana i Pečenega.

Tevtonski vitezovi su 1211. podigli prvu poznatu tvrđavu u blizini prolaza Bran. Vitezovi se, međutim, nisu dugo zadržali ovde. Proterani su 1226, a postoji tvrdanja da je drvena tvrđava koju su vitezovi izgradili naknadno uništena. Narednih 150 godina nije bilo pokušaja da se na tom mestu nešto izgradi.

Tek 1377. godine izgrađen je novi zamak u Branu. Dana 19. novembra te godine, Ludovik I od Mađarske je izdao dokument Transilvanijskim Saksoncima iz Brašova u kom im je dao privilegije. Kao i Andrija pre njega, Ludovik je takođe imao na umu odbranu jugoistočne Transilvanije kada je dozvolio izgradnju zamka. Ovoga puta, međutim, pretnja je došla od Osmanlija, koji su pokušavali da prošire svoje carstvo na sever.

 Bran zamak
Bran zamak
Izvor: Shutterstock

"Sjaj" zamka Bran

Odbrambena funkcija zamka Bran primetna je već kod odabira mesta za izgradnju na visokoj strmoj teško dostupnoj litici odakle je preglednost veoma dobra.

Izgradnja zamka Bran završena je 1388. godine, a bio je naseljen profesionalnim vojnicima i plaćenicima. Što se tiče gospodara zamka, njega je imenovao sam kralj, obično iz redova Transilvanijskih Saksonaca. Ovo je bez sumnje bila važna pozicija jer je gospodar zamka Bran bio taj koji je stajao između Osmanlija i njihovog osvajanja Transilvanije. Do kraja 15. veka, na primer, komandant zamka Bran nosio je titulu vicevojvoda Transilvanije.

Pored toga, zamak je i dalje bio "carinarnica" za Transilvaniju i držao je značajan deo robe koja je ulazila i izlazila iz regiona.

Napad Osmanlija i pojavljivanje Vlada Cepeša

Godine 1407. zamak Bran je Žigmund Ugarski privremeno dao u feud svom savezniku, Mirči I Starijem, vlaškom vojvodi. U to vreme, Transilvaniji susedna oblast Vlaška, bila je pod pretnjom Osmanlija. Dvorac Bran je trebalo da bude mesto gde bi Mirča mogao da potraži utočište ako ga Osmanlije napadnu ili proteraju iz njegovih zemalja. Međutim, nakon Mirčine smrti, vlast u Vlaškoj je bila nestabilna, a zamak je vraćen Žigmundu, koji ga je opet dodeljivao vojvodama Transilvanije.

Godine 1441. Osmanlije su izvršile napad na Transilvaniju. U to vreme vojvoda je čuveni Janoš Hunjadi koji je kod Brana porazio osmansku vojsku.

Vlad Cepeš

Kažu da je Vlad Cepeš ili Vlad Nabijač u nekoliko navrata delovao pored zamka Bran, ali nije igrao važnu ulogu u istoriji samog zamka.

Na primer, 1459. godine Vlad, tada vlaški vojvoda, prošao je kraj zamka Bran na putu za Brašov. Vlad je želeo da kazni stanovnike grada zbog podrške njegovom rivalu na prestolu i podizanja carina. Vlad je uspeo da zapali predgrađe grada i ubije stotine transilvanijskih Saksonaca, što je doprinelo njegovoj ozloglašenoj reputaciji.

Druga veza između Vlada i zamka Bran je ta što je vojvoda nekada u njemu držan kao zarobljenik. Godine 1462. Vlad je zarobljen od strane ugarskog kralja Matije Korvina u blizini Ručara i zatočen u Višegradskom zamku (Mađarska). Pre toga, međutim, Vlad je odveden u zamak Bran, gde je držan dva meseca.

Smatra se da je Vlad samo inspiracija za lik čuvenog grofa, a dvorac Bran za stvaranje svog izmišljenog vampirskog zamka. Navodno je Brem Stoker koristio dostupne opise zamka Bran drugih pisaca i tako stvorio priču zbog koje ljudi i danas posećuju ovaj zamak.

Mađarska pada pod Osmansku vlast, ali ne i Transilvanija

Godine 1489, pravo korišćenja zamka otkupili su stanovnici Brašova od ugarskog kralja Vladislava II. Izgleda da je kralju bio potreban novac jer je ispraznio kraljevsku blagajnu zbog ratnih troškova. Iako je prvobitno zakup bio samo na period od deset godina, kasnije je produžen. Transilvanijski Saksonci su uspeli da zadrže kontrolu nad zamkom čak i nakon što su mađarsku prestonicu zauzele Osmanlije 1541.

Tokom 1620-ih, Gabor Betlen, princ od Transilvanije, izvršio je veliku obnovu zamka Bran, uključujući njegovu kapiju, kao i glavnu i donžon kulu.

Slabljenje značaja i uticaja zamka Bran

Velika promena uloge koju je igrao zamak Bran dogodila se 1836. Te godine je pomerena granica između Transilvanije i Vlaške. Samim tim, zamak Bran je izgubio status ključne granične i carinske tačke u Austro-Ugarskoj. Iako je zamak izgubio svoj vojni i ekonomski značaj, nastavio je da služi kao administrativni centar.

Tokom istog veka, zamak je pretrpeo oštećenja tokom Revolucija 1848. godine, kao i tokom Rusko-turskog rata (1877-1878). Stanovnici Brašova su uspeli da ubede austrougarske vlasti da poprave zamak, a velike obnove su obavljene između 1883. i 1886. godine.

Međutim, ubrzo nakon ovih popravki, zamak Bran je zapušten. Vlasti u Brašovu su 1888. godine prenele upravu zamka na šumarstvo regiona.

1918. Transilvanija je postala deo Velike Rumunije. Dve godine kasnije, grad Brašov je dao dvorac Bran kraljici Mariji, ženi Ferdinanda I, kralja Rumunije.

Dvorac Bran postao je omiljena kraljičina rezidencija. Marija je obnovila zamak i uz pomoć češkog arhitekte Karla Limana, ga pretvorila u kraljevsku letnju rezidenciju.

Nakon Marijine smrti 1938. godine, vlasništvo nad zamkom Bran preneto je na njenu ćerku, princezu Ileanu koja je zamak 1944, tokom Drugog svetskog rata, pretvorila u "Bolnica Kraljičinog srca".

Ovo ime se može shvatiti prilično bukvalno, jer je četiri godine pre toga Marijino srce doneto u Bran i postavljeno u kapelu u steni u dolini preko puta zamka.

1948. godine, međutim, komunistički režim primorao je Ileanu i njenu porodicu da napuste Rumuniju, a zamak Bran su zauzeli komunisti. Godine 1956. vlasti su dvorac pretvorile u muzej.

Zamak Bran je 2009. vraćen Ileaninoj deci, njenom sinu nadvojvodi Dominiku od Habzburga i njegovim sestrama, baronici Mariji Magdaleni od Holchauzena i Elizabeti Sandhofer.

Iako je u vlasništvu nekadašnje kraljevske porodice, Bran zamak je do danas muzej, ali i dalje najpoznatiji kao Zamak grofa Drakule.

Izvor: Ancient Origins

Možda će vas zanimati i:

Komentari 0

Vaš komentar je uspešno poslat i postaće vidljiv čim ga naši administratori odobre.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Najnovije

Priroda

Nauka