Sagrada familija ni posle više od 130 godina nije završena. Pa ipak, konstrukcija ove crkve inspirisana prirodom ostaje ispred svog vremena.

"Mom klijent u se ne žuri", imao je običaj da kaže Antoni Gaudi. Ovaj pobožni arhitekta je govorio o Bogu, objašnjavajući zašto je potrebno toliko vremena da se dovrši rimokatolička crkva Sagrada familija. Skoro čitav vek kasnije, taj posao je i dalje u toku – san o šiljatim tornjevima i kitnjastim fasadama koji se uzdiže i do 170 metara nad centrom Barselone, privlačeći poglede (i evre) oko dva miliona posetilaca svake godine. Ovog novembra papa Benedikt XVI osveštao ju je kao baziliku. Konačni završetak radova očekuje se 2026. godina. Ako istorija stvara istoriju, došao je trenutak da se ponovo proceni Gaudijevo epsko stremljenje i vidovite slutnje koje stoje iza njega.
Sagrada familija je oduvek bila i duboko poštovana i kuđena. Nadrealisti su svojatali Gaudija, dok je Džordž Orvel ovu crkvu nazvao "jednim od najgroznijih zdanja na svetu". Osobena kao i sam Gaudi, ona je vizija inspirisana pobožnom verom i ljubavlju ovog arhitekte prema prirodi. On je uvideo da u prirodi preovlađuju izvijeni oblici, a ne prave linije.
Primetio je i da konstrukcije u prirodi daju prednost žilavim i snažnim materijalima kao što su drvo, mišić i tetiva. Imajući ove organske modele na umu, Gaudi je svoje građevine zasnovao na jednostavnoj pretpostavci da je priroda Božje delo i da arhitektonski oblici vode poreklo iz prirode, pa je najbolji način da se Bogu iskaže poštovanje taj da se zgrade osmisle na osnovu njegovog dela. Naučnik iz Barselone Huan Basegoda Nonel primećuje: "Gaudijeva čuvena fraza 'originalnost se vraća svom izvoru' znači da je poreklo svih stvari priroda koju je stvorio Bog." Gaudijeva vera bila je samo njegova. Njegovo verovanje u lepu efikasnost prirodnog inženjerstva jasno je predvidelo savremenu nauku zvanu biomimetika.
Rođen 1852. godine nedaleko od grada Reusa, Gaudi je odrastao očaran geometrijom i prirodnim čudima katalonskog sela. Posle studija na višoj školi arhitekure, konačno je izgradio sopstveni stil – sintezu neogotike, secesije i istočnjačkih elemenata. Za Gaudija, oblik i svrha bili su nerazdvojivi. Lepota se otkriva u nastojanju da se pronađe strukturna svrhovitost koja vlada prirodom. "Ono što ne proizilazi iz prirode nije umetnost", zaključio je.
Pogledajte fotografije u galeriji:
Gaudi je 1883. godine nasledio Sagradu familiju od jednog drugog arhitekte, koji je postavio uobičajeni neogotski temelj. Gaudi je u svom duhu stvorio uzvišenu vizuelnu priču o Hristovom životu, ali je znao da ovaj ogroman projekat neće moći da bude završen za njegovog života. Dvanaest godina pre nego što je 1926. godine umro – poslednju godinu svog života proveo je tako što je živeo na gradilištu – pretvorio je svoje planove sa crteža u geometrijske trodimenzionalne modele. Mada su mnoge od njih uništili vandali za vreme Španskog građanskog rata, ovi modeli su bili od prevashodne važnosti Gaudijevim naslednicima. "Oni sadrže strukturnu DNK čitave građevine", objašnjava Mark Beri, arhitekta koji živi u Australiji, a koji je radio na Sagrada familiji 31 godinu, koristeći crteže i kompjutersku tehnologiju da bi pomogao da se Gaudijeve zamisli rastumače današnjim graditeljima. "Arhitektonsku celinu možete da izvučete čak i iz delova. Ovi modeli prikazuju kako je Gaudi odgovorio na arhitektonski izazov da jednu potpuno zamršenu ideju razjasni drugima na takav način da mogu da je razumeju i da nastave gradnju posle njegove smrti."
Adrijan Bejan kaže da su fasade Sargada familije zasnovane na zlatnom preseku, geometrijskoj proporciji "koja stoji iza svake estetski prijatne umetnosti". Ovaj istaknuti profesor mašinstva na Univerzitetu Djuk, čiji "konstrukcioni zakon" tvrdi da je oblikovanje u prirodi univerzalni fenomen fi zike, naziva Gaudija pretečom i "hodačem po žici koja čini most od umetnosti do nauke. On je shvatio da je priroda stvorena prema matematičkim zakonima. Ono što je najčvršće je nerazdvojno najlakše i najdelotvornije, a samim tim i najlepše."
U središtu Gaudijeve vizije je bezvremena istina. Kako piše Basegoda: "Gledajući u budućnost, Gaudijeva lekcija glasi da ne treba kopirati njegova rešenja, već posmatrati prirodu u potrazi za inspiracijom... priroda nikada ne izlazi iz mode."