Od 1948. godine zdanje Grašalkovićeve palate u Somboru ima status zaštićenog spomenika kulture, a od 1991. i status kulturnog dobra od velikog značaja.
Uprava komorskih dobara u Bačkoj dobila je, ubrzo nakon elibertacije Sombora 1749. godine, plac preko puta Gradske kuće i 24. jula 1750. godine. Na ovom mestu svečano je postavljen kamen temeljac buduće zgrade Komorske administracije. Uz kamen je postavljen i navodni ulomak svetog krsta iz Jerusalima, kao i dva srebrna novčića i jedan zlatnik. Somborski Magistrat priložio je 500 forinti za izgradnju zgrade, isto koliko je platio i za otkup Gradske kuće od udove somborskog kapetana grofa Jovana Brankovića.
Najzaslužniji za podizanje ovog zdanja bio je tadašnji bački komorski administrator Franc Jozef Redl, ali je zdanje kasnije ponelo ime njegovog nadređenog, moćnog i zaslužnog predsednika Ugarske kraljevske komore, grofa Antuna st. Grašalkovića, pa je i na stubovim ispred stepeništa ostavljen natpis: INSIG HIS AUTHOR STRVCTVRA ANTONIUS COMIS A GRASSALKOVICS PROPRIO ST HOC FULCIVIT CVQQ GILLO.
Trijumfalna kapija na Slaviji i parlament na Tašmajdanu: Kako je belgijski arhitekta zamišljao Beograd 1912. godine
Prostrana barokna jednospratnica sagrađena u obliku obrnutog slova L dovršena je, izgleda, polovinom pedesetih godina 18. veka, a 1761. godine u njoj je komorski administrator, odnosno upravnik komorskih dobara, Franc Redl primio novoimenovanog župana Bačke županije, kaločkog nadbiskupa Jožefa Baćanija. Od 1764. godine Franca Redla je na položaju komorskog administratora nasledio Paul Krušper, koji će nastaviti da uređuje zgradu i njenu okolinu, odnosno imanje komorske administracije u Somboru. Od 1779. do 1802. godine komorski administrator bio je Mihailo Irmenji i pod njegovim rukovodstvom sprovedena je velika jozefinska kolonizacija Bačke Nemcima, osamdesetih godina 18. stoleća.
Pogledajte i Mostonga kod Sombora, reka koja nestaje
Kada je sagrađena, Grašalkovićeva palata je služila kao administrativna i stambena zgrada komorske uprave (Domus cameralis administrationis) i predstavljala je jednu od najimpozantnijih javnih građevina u Somboru, kojom je komorska uprava ispoljavala svoju moć i značaj. Njen prvobitan izgled sačuvan je na planu imanja komorskih činovnika koji je 1772. g. sačinio Andreas Leopold Knajdinger. Prilikom obnove i preuređenja stana za upravnika Komorske uprave zidarski majstor Franc Fridrih sačinio je 1787. g. detaljan plan zgrade sa legendom u kojoj su, na nemačkom, posebno naznačene sve prostorije u prizemlju i na spratu. U prizemlju su se nalazili ulaz, soba za pandure, kancelarija, arhiv, ulaz u podrum, stepenište, kuhinja, soba za poslugu, soba, radna soba i ostava, dok su na spratu bile smeštene soba za sednice, upravnikova pisarnica, soba kancelara upravnikova, dnevna soba, spavaća soba, soba za goste, komora za kućne potrebe, soba za poslugu, predsoblje, stepenište i stepenište za tavan. Zgrada je prvobitno, kako se vidi na oba plana, bila znatno manja nego danas. Prizemlje je od sprata razdvajao horizontalan venac, a na središnjem delu zgrade nalazio se ispad sa tri prozora na spratu (kasnije je ovde dograđen balkon, a središnji prozor pretvoren je u balkonska vrata), te sa po jednim prozorom sa obe strane polukružno zasvedene kapije u prizemlju. Bočni delovi zgrade imali su samo po dva prozora u prizemlju i na spratu. Stroga kompozicija fasade pokrivene plitkim horizontalima, koja, kako je primetio Pavle Vasić, nema dinamiku bečkih palata u koji je prodro nemir rokokoa, donekle je razbijena rustičnim okvirima prozora u prizemlju. Na krovu zgrade nalazile su se polukružne badže.
