U južnom delu Čilea nalazi se ostrvo, na kojem je pre nekoliko vekova izgrađeno 70 jedinstvenih crkava živopisnih fasada, od drveta i bez eksera.
Čiloe je najveće ostrvo u istoimenom arhipelagu u Tihom okeanu i nalazi se u južnom delu Čilea. Prepoznatljivo je po divnim pejzažima, proizvodnji vune i kao mesto rođenja industrije lososa u toj zemlji.
Ali to nije sve. Ovo ostrvo je jedinstveno i po neobičnom načinu izgradnje crkava.


Jezuiti su svojim dolaskom na ove prostore u XVII veku doneli drugačiji arhitektonski stil u izgradnji crkava. Kombinujući građevinske tehnike iz Španije sa načinom izgradnje drvenih brodova predaka s ovih prostora, nastao je jedinstveni stil koji se najbolje vidi u izgradnji crkava bez eksera.
Najstarija preostala crkva je Achao, sagrađena oko 1740. godine.
Umesto eksera su stavljani ojačani drveni spojevi imitirajući tehniku koja je korišćena za konstrukciju brodova. Crkve su pravljene od čempresa i ariša sa ostrva Čiloe.
Svekupno, na ovom ostrvu je izgrađeno 70 crkava bez eksera, a danas ih je preostalo 16. One najjače su uspele da prežive požare, zemljotres i druge vremenske katastrofe. Uostalom, i izgrađene su kako bi mogle da odole nepogodama, a njihov položaj (izgrađene su uglavnom na uzvišenjima) i ulaz s južne strane su doprineli da budu bolje zaštićene od kiša i poplava.
Od 2000. godine, na Uneskovoj listi svetske kulturne baštine se nalaze crkve Achao, Quinchao, Castro, Rilán, Nercón, Aldachildo, Ichuac, Detif, Vilupulli, Chonchi, Tenaún, Colo, San Juan, Dalcahue, Chellín i Caguach.
Ove crkve bez eksera su prepoznatljive i po živopisnim fasadama poput jarkožute Crkve Kastro ili plave Crkve Čonči.