Pre četiri stotine godina građani Amsterdama odlučili su da kroz svoj grad prokopaju polukružni prsten kanala. Kako izgleda život u ovom veličanstvenom okruženju?
Nad vodom nepokretno lebdi jutarnja izmaglica. Tišina je nestvarna u ovaj rani jutarnji čas: za manje od sata uski amstrerdamski kanali biće zakrčeni kolima, skuterima i biciklima. Ali u ovom trenutku kanali izgledaju kao napuštena filmska scenografija. Prozori su osvetljeni na jednoj kući. Prolazi usamljeni biciklista. Posmatrane iz našeg čamca, kuće uz kanale deluju impozantnije, drveće kao da je više, a mostovi širi. Osim vode koja se iza nas mreška i pljuska o obalu ozidanu od cigala, sve je tiho.
I tako je sve dok iz vode ne izroni poluga uz glasan pljusak. U brodiću za skupljanje smeća sada se nalazi jedan zarđali bicikl, kolica za kupovinu umrljana smeđim flekama i debeo sloj blata iz kojeg izviruju ostaci raznog krša. Uz glasan tresak smeće nestaje u otvorenom tovarnom prostoru, a težak zadah ustajale vode meša se sa benzinskim isparenjima iz brodskog motora.
Pet brodića neprestano brodi kanalima i skuplja smeće koje pluta, kaže Marten Oubouter iz Voterneta, javne organizacije koja nadzire kvalitet vode u amsterdamskim kanalima. Ovi brodići svakog dana prikupe preko tri tone otpada, računajući tu i 30 do 40 bicikala. "Takođe pronalazimo frižidere, nameštaj, pa čak i leševe životinja."
Amsterdam je bukvalno sagrađen na vodi. Amestelledamme (nasip na reci Amstel) oko 1300. godine bio je mala naseobina na jednom nasipu, sa jedva hiljadu stanovnika. Okolo su bili jarkovi, močvare i jezerca. Međutim, žitelji Amsterdama su imali smisla za trgovinu, a pogodan položaj između reke i Severnog mora takođe je doprineo brzom prosperitetu njihovog grada. Do poznog srednjeg veka razvijena je uspešna trgovina sa oblastima oko Baltičkog mora, koje su postale njihovi glavni trgovački partneri. Amsterdam je takođe bio evropsko središte trgovine žitom i drvetom. U XVII veku došlo je do porasta unosne trgovine začinima sa Holandskom istočnom Indijom i Cejlonom, današnjom Indonezijom i Šri Lankom.
"Oko 1600. godine Amsterdam je imao 60.000 stanovnika i pucao je po šavovima", kaže Habri fan Tisenbruk, koji se bavi istorijom amsterdamske arhitekture i autor je knjige "Amsterdam 1597. Hronika presudne godine". Taj grad je rastao najbrže u tadašnjem svetu, a 1613. godine započeta je izgradnja polukružnog prstena kanala oko postojećeg kanala Singel, koji je bio zapadna granica grada. Sistematski pristup i sveobuhvatnost ovog projekta bili su u to vreme jedinstveni. Stoga ne iznenađuje što je polukružni prsten kanala bio dovršen tek pedeset i više godina kasnije.
Blagodareći tom širenju ondašnji Amsterdam je zapremao pet puta veću površinu od prvobitne. Pojas od tri polukružna kanala – Herengraht, Kajzergraht i Prinsengraht – izgrađen je i međusobno povezan osmišljenim sistemom pravolinijskih poprečnih ulica i kanala. Ovi plovni kanali, sveukupne dužine od oko 14,5 kilometara, bili su premošćeni sa ne manje od osamdeset mostova. Zemlja koja je bila uklonjena da bi se napravili kanali iskorišćena je za izgradnju malih nasipa na kojima su mogle da se grade kuće. "Širenje grada je uslovilo procvat izgradnje, novih poslova, saobraćaja i javnih ustanova, kao što su pijace i crkve, što je u ono vreme bio jedinstven slučaj", kaže fan Tisenbruk. Izgradnja polukružnog prstena kanala finansirana je tako što su parcele prodavane bogatim trgovcima. Najveće i najskuplje lokacije bile su na Herengrahtu. Radionice i manje kuće bile su na Prinsengrahtu, jedinom kanalu koji je direktno povezan sa rekom Aj.
Dovršetkom polukružnog prstena kanala, oko 1680. godine, Amsterdam je konačno stekao harizmu kakva dolikuje bogatom i moćnom trgovinskom središtu. Veći su bili samo London i Pariz. Ali prema fan Tisenbruku, "Amsterdam nije dugovao svoju lepotu kraljevskim palatama, već impozantnim rezidencijama koje su uz kanale izgradili njegovi bogati stanovnici".
Četiri stotine godina kasnije polukružni prsten kanala još uvek je simbol Amsterdama. Pred samu jubilarnu 2013. godinu Unesko je proglasio ovo područje delom svetske baštine. Zbog svoje istorijske otmenosti kanali su i dalje tražena lokacija za stanovanje.
"Ova kuća je umetničko delo", kaže Čarli Hilm (70) o svom monumentalnom boravištu na Herengrahtu. Kuća je sazidana 1615. godine i jedna je od najstarijih na gradskim kanalima. "Osećam se povezanim sa vekovima starim delom istorije", kaže on. "Ne posedujem ovu kuću, ja sam samo njen čuvar. Ona ima dušu. Kuća može da se smeje ili da plače, a ova je plakala kad sam je kupio. Toliko je bila oronula." Ali zahvaljujući temeljnom renoviranju ponovo može da se smeje. "Mislim da imamo moralnu obavezu da se staramo da ove kuće budu u dobrom stanju kada ih predamo sledećim generacijama."