Upoznajte Čankosaurusa: Debeljuškastu nasrtljivu kornjaču o kojoj bruji internet - o čemu je zapravo reč?

Prilikom prijatne vožnje kajakom, Džoi Sanatore je u njegovoj neposrednoj blizini spazio debeljuškastog reptila.

Santore je vozio kajak na reci Čikago u blizini Divižn ulice i istočne strane ostrva Gus kada je primetio prilično impozantnu nasrtljivu kornjaču koja se u tom trenutku verovatno sunčala na zarđalim lancima.

"Izgledaš dobro, zaista sam ponosan na tebe!" Santore u šali dobacuje dok prolazi pored debeljuškastog reptila.

Otkako je video postavljen, internet je poludeo za životinjom koju je Santore nazvao "Čonkosaurus" zbog veličine. Ekspert za kornjače Džordan Grej procenjuje da je ona teška oko 20 kilograma - što je prilično impresivna težina za ovu vrstu kornjače.

"Nasrtljive kornjače mogu da žive i više od sto godina“, kaže Grej, biolog za kornjače i koordinator neprofitne organizacije Turtle Survival Alliance sa sedištem u Južnoj Karolini.

"Takođe, izgleda da je Čonkosaurus stariji mužjak. To mogu reći po zaobljenoj njušci i istrošenosti njenog karapaksa, ili gornje školjke", dodaje on. Dok se njena kloaka ili višenamenska rupa nalazi dalje od centralnog dela tela. Grej dodaje da je životinja velika jer je naduvena, bilo zbog bolesti ili gojaznosti.

Dakle, šta je u stvari ovaj veliki gmizavac koji se izležava u jednom od najnaseljenijih gradova u Sjedinjenim Državama? Naročito u vodama koje su poznate po zagađenju?

Reka Čikago "koristila se kao industrijski toalet u poslednjih vek i po", rekao je Santore za National Geographic.

Ali činjenica da tamo sada ima kornjača znači da su uloženi napori da se očisti bili uspešni. Grej je takođe primetio da su nasrtljive kornjače iznenađujuće otporne i sposobne da prežive u zagađenim područjima.

"To je sjajno i dokazuje nešto što sam sve vreme znao", kaže Santore. "Ako počistite đubre i počnete da sadite autohtone biljke ... sve autohtone divlje životinje se vraćaju."

"Lešinari naših vodenih tela"

Dok nasrtljiva kornjača i njen snažan ugriz imaju reputaciju da sa lakoćom odsecaju ljudski prst, Grej kaže: "One uopšte nisu životinje kojih se treba plašiti."

U stvari, prema njegovim tvrdnjama on je mnogo puta bez bilo kakvih problema ronio u vodama punim ovih kornjača. One su uglavnom mirno plivale pored njegovih nogu. 

"Njihov primarni instinkt im govori da pobegnu i da se sakriju“, objašnjava on.

Naravno, ovo ne znači da su životinje bezopasne.

"Najopasnije vreme da se nađete u blizini ove kornjače jeste onda kada se ona nalazi van vode, tada se osećaju ranjivo“, kaže Grej. 

Ali takva ponašanja su isključivo odbrambena i malo je verovatno da će se desiti ako životinji date dovoljno prostora.

Zanimljivo je da one imaju oštar, zakrivljen kljun koji se može koristiti za lov na male ribe, vodozemce, gmizavce, ptice i rakove, ali i da veliki deo njihove ishrane potiče od mrtvih životinja. U stvari, ti kljunovi su napravljeni za cepanje trulog mesa - a ne za odsecanje prstiju plivača.

Kao čistači lešine, nasrtljive kornjače igraju ključnu ulogu u održavanju zdravlja plovnih puteva. 

"One su poput mašina za čišćenje, hrane se mrtvom ribom i drugim životinjama", kaže Grej. "Oni su lešinari naših vodenih tela."

Skrivanje na vidnom mestu

Nasrtljiva kornjača je rasprostranjena na širokom području slatkovodnih staništa u centralnoj i istočnoj SAD, kao i u južnoj Kanadi.

Dakle, one se nalaze gotovo svugde oko ljudi na spomenutim teritorijama - čak i ako ih često ne primećuju.

Glavni razlog za to, kako kaže Grej, je taj što hranu traže noću. 

U južnim Sjedinjenim Državama, ove kornjače su aktivne tokom cele godine, ali svakog proleća na severu ljudi ih vide u velikom broju jer životinje izlaze iz zimskog mirovanja i više se kreću.

Da biste se našli u društvu urbanih divljih životinja, Santore predlaže da na svom travnjaku posadite domaće biljke i ohrabrite svoje komšije da učine isto.

"Ne morate da idete u zoološki vrt ili pet sati van grada da biste uživali u prirodi", kaže Santore. "Možete uživati u svom dvorištu."