Daleko na Papui Novoj Gvineji postoje ptice koje nisu kao druge, naime, one među svojim perjem skrivaju otrove.

Prvi put se među naučnicima pojavila priča da postoje otrovne ptice pre nekih 30-ak godina. Međutim, novim istraživanjima u šumama Papue Nove Gvineje, otkrivene su još dve vrste - Pachicephala schlegelii i Aleadryas rufinucha - koje nakon konzumacije toksične hrane stvaraju toksine u svom telu i potom ih skladište u perju.
BIRD #5,428
Regent Whistler
(Pachycephala schlegelii)pic.twitter.com/6wyowpqJpX— everybird (retired) (@_everybird_)September 9, 2017
"Uspeli smo da identifikujemo dve nove vrste otrovnih ptica na našem poslednjem putovanju. Ove ptice sadrže neurotoksin koji mogu da tolerišu i pohranjuju u svom perju", rekao je Knud Džonson iz Prirodnjačkog muzeja Danske.
Rufous-naped Bellbird
— All The Birds (@all_the_birds)September 14, 2021
(Aleadryas rufinucha)
Conservation Status: Least Concern#allthebirdspic.twitter.com/v1x35o044g
Njihov neurotoksin je izuzetno moćan
Spomenute vrste, pripadaju porodici široko rasprostranjenih ptica Indo-pacifičkog regiona. Ono što je posebno interesantno kada su one u pitanju jeste da je njihov otrov identičan onom koje poseduju žabe u Centralnoj i Južnoj Americi i porodice Dendrobatidae, a koji može da ubije čoveka na dodir.
Lokalno stanovništvo Papue Nove Gvineje ne prave jela od mesa ovih ptica, jer kako sami tvrde ono "u ustima gori poput čilija".
U pitanju je batrahotoksin, neverovatno moćan neurotoksin koji u višim koncentracijama, dovodi do grčeva u mišićima i srčanog zastoja. Međutim, iako je jasno da ptice proizvode otrove iz hrane i potom ga skladište da bi se odbranile od predatora u okruženju, naučnici su pokušali i da otkriju kako one uspevaju da prežive isti.
Tom prilikom su otkrili su da one nose DNK mutacije na genu SCN4A koji reguliše natrijumove kanale i na taj način izbegavaju da postanu njegove žrtve, ali interesanto da se one ne nalaze na istom mestu kao kod otrovnih žaba. Ovo znači da je odbrana od predatora moćnim neurotoksinom nastala nezavisno između ove dve vrste i predstavlja jedan od primera konvergentne evolucije.
Rezultati istraživanja su objavljeni u časopisu Molecular Ecology.