Ukoliko nikada niste čuli za bumslenga, na prvi pogled bi možda pomislili da je ova zmija u stvari igračka. Istina je da ovo čudo prirode sa džinovskim očima, jarkih boja i tankog tela predstavlja opasnog ubicu.

Bumsleng je stanovnik centralnih i južnih delova Afrike. Tu se može naći gotovo u svim prirodnim staništima sem u pustinjama, koje izbegava. Posebno voli ravničarske šume i žbunaste biljke karakteristične za Južnu Afriku, po imenu finbos. U takvim uslovima, on se stapa sa okolinom i u većini slučajeva prolazi nezapažen.
Tanko zeleno, crno ili smeđe telo lako ostaje skriveno među lišćem i granama afričkih biljaka. Jedna od njegovih osobina po kojima je prepoznatljiv jeste i veština pretvaranja - da je grana. Međutim, ukoliko je napolju prevelika vrućina on ih napušta i seli se u neku prijatniju sredinu poput rupe glodara.
Iako možda baš oni deluju kao idealan obrok za ove zmije, istina je da glodari čine mali deo njihove ishrane. Ovaj predator više voli da jede stanovnike drveća, pa se često na njegovom meniju nalaze ptice, insekti i gušteri. Ukoliko živi u regionu gde je visoka vlažnost, ovom spisku se pridružuju žabe i vodeni insekti.
Tu nije kraj neobičnostima vezanih za bumslenge, jer oni za razliku od ostalih zmija tokom lova koriste izuzetno razvijene velike oči. Oštar vid im pruža mogućnost da lakše raspozanju plen među lišćem.
Kako su izuzetno teritorijalne, ne prezaju da svoje zube zariju i u višestruko veći plen. Što predstavlja veliku opasnost, jer samo 3 mg njegovog otrova može usmrtiti zdravog, odraslog čoveka. Pritom, treba znati i da odrasle jedinke skladište između 2 do 8 mg istog, u svojim žlezdama koje se nalaze unutar usta.
Otrov ima snažan hemotoksični efekat, koji remeti mehanizme koagulacije krvi i uništava zidove krvnih sudova, izazivajući unutrašnja krvarenja. Neželjeni efekti su slabost, glavobolja, mučnina, psihoza i moždani udari. Ovo se može sprečiti blagovremenim transfuzijama krvi i protivotrovom. Ono što je interesantno jeste da bumsleng nekada praktikuje i taktiku "suvog ugriza", kako bi uplašio potencijalnu pretnju.
Ne mare previše za svoje potomostvo, tako da nakon polaganja 8 do 30 jaja u neku šupljinu ili panj napuštaju svoje nerođene mladunce. Potrebno je tri meseca dok se ne izlegu, a za to vreme će se najverovatnije naći na nečijem jelovniku. Čak i po rođenju predstavljaju lak plen, jer nisu otrovne i ne prelaze dužinu od 20 cm.