Snimak kita sa skoliozom je potresan za sve koji ga pogledaju, ali može da nas opomene da budemo pažljiviji dok smo "na njihovom terenu".

Činilo mu se da se muči da pliva. Pomislio je da je 40 tona težak kit zapetljan u ribarsku mrežu. Zbog toga je skiper sa obližnjeg čamca pozvao veterinarsku službu Valesnije. Iako je posmatrao izdaleka, jasno je video da je 17 metara dugo telo kita perjara oštro savijeno.
Kada su stigli, biolozi i veterinari su zatekli nešto što nisu očekivali. Snimci drona potvrdili su njihove sumnje, ovaj kit perjar je imao skoliozu.
Stanje kita peraja izgledalo je toliko ozbiljno, navodi se u objavi na Fejsbuku Okeanografske fondacije u Valensiji (Fundacion Oceanografic de Valencia), da je odmah poslat spasilački tim, prenosi Science Alert.
Biolozi su se nadali da će na kita moći da pričvrste odašiljač, ali malformacija njegove kičme je to učinila nemogućim. Posle nekoliko sati, kit perajar je teško plivajući napustio obalu.
Skolioza među kitovima je retka, ali kada se pojavi, uvek je ozbiljno shvaćena. Kada je jedan kit manji od ovog, sa deformacijom kičme, otkriven 2019. godine na obali, istraživači su dobili priliku da izbliza prouče anatomski uticaj skolioze na kitove.
Njihovi nalazi ukazuju na zajedničku mehaničku osnovu za skoliozu i kod ljudi i kitova. Ispostavilo se da ljudi mogu da saosećaju sa bolnim stanjem kod kitova više nego bilo koji drugi sisari. Ljudi su jedina vrsta za koju se zna da može spontano da razvije skoliozu bez ikakvog očiglednog uzroka.
S druge strane, anatomija kitova obezbeđuje ovim morskim divovima kičmene stubove koji su manje skloni savijanju pod opterećenjem tela.
U slučaju kita peraja iz Valensije, nejasno je kako se njegova kičma tako deformisala. Sa porastom globalnog brodskog saobraćaja, susret sa moćnim okeanskim brodom mogla bi da bude objašnjenje za njegovo stanje.
Procene sugerišu da do 20.000 kitova umre od sudara sa plovilima širom sveta svake godine, a većina ovih sudara uključuje kitove perajre, druge najveće sisare na svetu jer provode dosta vremena blizu površine okeana. Sledeća najčešća žrtva su grbavi kitovi.
Procene sugerišu da do 20.000 kitova umre od sudara sa plovilima širom sveta svake godine
I prošle godine je dronovima s kamerama praćen grbavi kit sa slomljenom kičmom dok je plivao od severne Britanske Kolumbije do Havaja.
"Potresne slike njenog iskrivljenog tela sve su nas uznemirile. Verovatno je trpeo velike bolove, a ipak je plivao hiljadama milja", navodi se u saopštenju za štampu, koje je tada objavio BC Whales.
"To putovanje učinilo ga je potpuno iznurenim i prekrivenim kitovim vaškama koje su bile svedočanstvo o njegovom ozbiljnom stanju. To je realnost kitova koji se sudare sa brodom, i govori o dugotrajnoj patnji koju kitovi mogu da izdrže nakon toga. To takođe govori o njihovom instinktu i navikama odnosno koliko daleko mogu da idu da bi se uklopili u obrasce ponašanja."
I 2005. godine je u Britanskoj Kolumbiji pronađena jedna orka koja je navodno rođena sa skoliozom. To je uticalo na njenu sposobnost da pliva i lovi. Osnovni razlog za urođenu abnormalnost ovog stvorenja je nepoznat, ali nažalost, orka je umrla relativno mlada.
Slična urođena abnormalnost takođe može da utiče i na delfine. Delfin sa skoliozom snimljen je pre jedne decenije kako pliva zajedno sa kitovima.
Trenuci poput ovih su okrutni podsetnik da čak i kada ne poginu u sudarima brodova, posledice po kitove su doživotne.