Rajsovi kitovi su među najređim morskim sisarima na svetu. Samo oko 50 njih živi u blizini Floride. Kako možemo da ih spasimo?

Ne dešava se često da naučnici otkriju novu vrstu sisara, a kamoli neku koja dostiže gotovo 12 metara dužine, do 30 tona težine i koja često posećuje vode gusto naseljenog područja.
Ali to se dogodilo 2021. godine, kada su naučnici objavili prolanazak Rajsovog kita, koji se ranije smatrao podvrstom Brajdovih kitova.
Međutim, uzbudljivu vest pratila je jedna tužna: ovi kitovi, koji se često zbog staništa koje naseljavaju nazivaju i kitovi Meksičkog zaliva,kritično su ugroženi. Prema procenama istraživača, ostao je samo 51 kit, što ih čini jednim od najređih morskih sisara na svetu. Prema Crvenoj listi Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN), ostalo je samo 26 odraslih jedinki.
S obzirom da se njihovo primarno stanište nalazi usred prometnog brodskog koridora, Rajsovi kitovi žive pod stalnom pretnjom od udara brodova, aktivnosti vojne obuke, istraživanja nafte i gasa i zagađenja životne sredine. Izlivanje nafte u Meksičkom zalivu 2010. godine zagadilo je skoro polovinu staništa kitova, ubilo je oko 17 odsto preostale populacije, razbolelo još 18 odsto i ostavilo skoro četvrtinu ženki sa reproduktivnim problemima.
Naučnici koji rade sa američkom Nacionalnom okeanografskom i atmosferskom administracijom (NOAA) pokrenuli su niz istraživačkih projekata za bliže proučavanje ove vrste.
Na primer, nedavna studija, objavljena u januaru, koristila je karakteristične vokalizacije ovih retkih kitova da bi pratila njihovo kretanje, otkrivajući da putuju izvan svog primarnog dometa, sve do zapadne obale Teksasa.
"Bilo je uzbudljivo otkriti da se redovno pojavljuju u severozapadnom Meksičkom zalivu", kaže Melisa Soldevila koja se nalazi na čelu ove studije. "Istorijski zapisi sugerišu da su nekada bili šire rasprostranjeni, po celom Zalivu, ali od 1990-ih kitovi nisu viđeni izvan svog primarnog staništa."
Mapiranje distribucije kitova neophodno je da bi se definisala njihova kritična staništa u skladu sa Zakonom o ugroženim vrstama, procesom koji je trenutno u toku i koji bi postao osnova za pravnu zaštitu.
"Kada znamo gde i kada se kitovi nalaze, možemo da utvrdimo gde se preklapaju sa ljudskim aktivnostima koje za njih predstavljaju pretnju", kaže Soldevilaova. "Ovo nam pomaže da identifikujemo i razvijemo akcije upravljanja i očuvanja kako bismo smanjili pretnje i poboljšali njihove šanse za oporavak."
Zvuk veoma dobro putuje pod vodom, a ova stvorenja su evoluirala da to iskoriste. Kada u vodu pustimo buku koju proizvode ljudi, otežavamo im da rade ono što im je potrebno da prežive.
Nova vrsta
Rajsovi kitovi su dugo intrigirali naučnu zajednicu koja je počela da proučava njihovu anatomiju pre skoro dve decenije. Genetski testovi sugerisali su da su ovi kitovi zasebna vrsta, što je potvrđeno otkrićem lobanje koja je 2019. godine odnesena u Everglejds na Floridi.
"Sa tim primerkom konačno je bilo moguće prikupiti sve dokaze i napisati naučni rad koji opisuje novu vrstu", kaže Patriša Rosel, genetičarka u NOAA koja je vodila studiju za identifikaciju Rajsovih kitova, nazvanih po pokojnom marinskom biologu Dejlu Rajsu, koji je prvi uočio posebne karakteristike ovih kitova.
Ubrzo nakon njihovog otkrića, NOAA je razvila plan oporavka za ovu vrstu, koji poziva na smanjenje udara brodova i zaštitu staništa kitova od pretnji povezanih sa razvojem energije, uključujući buku od seizmičkih istraživanja, kao i izlivanje nafte.
Seizmičko testiranje, ili miniranje vazdušnim topovima, alat koji se koristi u istraživanju nafte i gasa koji je dobio pravno odobrenje 2018. godine, predstavlja najnoviju pretnju potencijalno ometajući komunikaciju, sonarnu navigaciju i hranjenje kitova.
"Za ove kitove je sluh ono što je za ljude vid, oni ga koriste za sve", kaže Kejtlin Frejzer, pomoćnica za istraživanje mora na Okeanografskom institutu Skrips koja takođe proučava Rajsove kitove. "Zvuk veoma dobro putuje pod vodom, a ova stvorenja su evoluirala da to iskoriste. Kada u vodu pustimo buku koju proizvode ljudi, otežavamo im da rade ono što im je potrebno da prežive."
Frejzerova je koautorka studije iz 2022. godine u kojoj je zajedno sa Sodevilaovom na dno okeana postavila uređaje, a na Rasjove kitove pričvrstila akustične oznake, kako bi pokazali da kitovi emituju nekoliko jedinstvenih poziva koji bi mogli biti prekinuti bukom koju proizvodi čovek. Istraživanje je takođe otkrilo da Rajsovi kitovi spavaju plutajući blizu površine, što ih čini ranjivim na udare brodova i druge pretnje.
"Akustičko praćenje je jedna od najboljih stvari koje smo smislili kako bismo otkrili gde se nalaze važna staništa i uradili sve što možemo da učinimo život u tim oblastima manje stresnim", kaže Frejzerova.
Pritisak se nastavlja
Neki naučnici i zaštitari prirode žele da vlada ubrza tempo rada.
U oktobru 2022. godine, grupa od 100 međunarodnih naučnika objavila je otvoreno pismo pozivajući Bajdenovu administraciju da učini više da zaštiti Rajsove kitove. Pored toga, u toku je i nekoliko sudskih procesa, uključujući i onaj koji je podneo Savet za odbranu prirodnih resursa kojim se zahteva prekid detonacija vazdušnih topova.
"Želimo da učinimo sve što možemo da ih održimo u životu i povratimo njihovu populaciju", kaže Frejzerova.
"Još mnogo istraživanja treba da se uradi, ali prvo morate da privučete pažnju ludi i učinite da svi shvate da postoji problem, pre nego što bude prekasno."