Ruske bajke ovu mačku opisuju kao gospodara vukova i medveda, zavodljivog glasa koji pričama odvodi sve one koji prolaze groz guste sibirske šume kod babe Jage.

SIBIRSKE MAČKE potiču iz Rusije, iako je danas nemoguće reći koliko dugo postoje kao vrsta, na osnovu nekih bajki i knjiga za decu veruje se da su prisutne već nekoliko stotina godina. Njihov zaštini znak je duga i gusta dlaka, koja ima za cilj da je zaštiti od hladnoće u njenoj postojbini.
Pored toga, glavna krakteristika koja je odvaja od dugih vrsta jeste njena veličina i mišićava građa saglavom koju krasi umereno kratka njuška i oči intezivnih nijansi zelene, zeleno-zlatne ili bakarne boje, a u slučajevima kada mačka ima belo krzno one mogu biti i plave ili različite. S obzirom da su veoma krupne, mužjaci teže između 7 i 10 kg, a ženke između 4 i 6 kg.
I pored sezonskog odbacivanja krzna, one tokom cele godine imaju čupav izgled. Najizraženije krzno se nalazi oko vrata i repa, kako bi ovi osetljivi delovi tela bili zaštićeni prilikom ekstremnih hladnoća. Boje i šare na njemu mogu biti svih boja i oblika, što doprinosi njenom neverovatno divljem i pomalo zastrašujućem izgledu.
Sibirska mačka je inteligentna i razigrana. Poznato je da ova rasa sporo sazreva, pa joj je potrebno čak pet godina da izađe iz puberteta. Ovo znači da voli da se penje, istražuje i igra. Obožava decu, a ni druženje sa drugim kućnim ljubimcima joj nije strano. U stvari, ona je toliko druželjubiva da se mnogi vlasnici pitaju da li imaju mačku ili psa.