Još
Dodatno

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Da li postoji razlog zašto ajkule čekićare izgledaju tako "čudno"? Naučnici tvrde - DA

Od svih ajkula koje plivaju u svetskim okeanima svojim neobičnim izgledom se verovatno najviše izdvajaju čekićare, ali naučnici tvrde da im "široka glava" pruža nekoliko prednosti.

 Čekićara_1467640580.jpg Izvor: Shutterstock

AJKULE ČEKIĆARE UGLAVNOM ŽIVE u toplijim morima i okeanima duž linija obala, kao i na kontinentalnim pragovima. Najčešće se mogu videti oko ostrva Malpelo u Kolumbiji, kod Galapagoskih ostrva, blizu Molokaija na Havajima i duž obala južne i istočne Afrike. Tokom dana plivaju u jatima, a noću su uglavnom samostalni lovci. 

Ajkule čekićare su karakteristične zbog svog izgleda, koji deluje kao da ih je neko zgradio za očne duplje i izvukao ih sa strane - dok im ostatak tela liči na tela drugih  ajkula. Sasvim sigurno da tzv. cefalofil ima svoju funkciju, a naučnici smatraju da im ova neobična karakteristika pruža nekoliko prednosti. 

Prvi ima veze sa vidom. Ajkule čekićare imaju posebne organe čula po imenu Lorenzinijeve ampule, koje se nalaze na donjoj strani njihove glave, piše RTS. Ovi organi nalik porama mogu otkriti elektricitet, jer se u osnovi ponašaju kao detektor metala - otkrivajući i locirajući plen zakopan pod peskom na dnu okeana. I obične ajkule imaju ove senzorne organe, ali čekićare imaju mnogo više tih pora. Što su ovi čulni organi udaljeniji na bočnim stranama glave, to su precizniji u određivanju lokacije plena. 

Naučnici takođe misle da cefalofoil pomaže ajkulama da se brže okreću dok plivaju.

Porodično stablo ajkula čekićara

Proučavanje fosila ajkula čekićara svodi se na proučavanje njihovih zuba, jer tela ajkula nemaju kosti već hrskavicu. Hrskavica se razgrađuje mnogo brže nego zubi ili kosti, tako da se retko fosilizuje. Ali pošto fosili zuba ne govore ništa o evoluciji njihvoih lobanja, naučnici su iskoristili DNK materijal uzet iz ćelija ajkula. 

Rezultati su pokazali da su starije vrste imale proporcionalno veća izduženja, a mlađe vrste manja. Naučnici ovo objašnjavaju time da se životinja može roditi sa defektom koji može biti koristan za njen opstanak. Sve dok abnormalnost ne ugrožava njen opstanak i sposobnost reprodukcije, ta osobina se može preneti na sledeću generaciju. Stoga, oni misle da se upravo to i dogodilo sa ajkulama čekićima.

Možda će vas interesovati i:

Komentari 0

Vaš komentar je uspešno poslat i postaće vidljiv čim ga naši administratori odobre.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Najnovije

Priroda

Nauka