Istraživači koji proučavaju primate u nacionalnom parku Loango u Gabonu su imali prilike da zabeleže brojna neverovatna otkrića kada su u pitanju naši daleki rođaci.

NA IVICI SAVANE, grmovi roda Syzygium trenutno rađaju plodove. Ovo dovodi Pandija u ekstazu. Dok trči ka žbunju alfa mužjak nestrpljivo bere bobice i stavlja ih halapljivo u usta. Njagov mlađi brat Cezar sledi primer. Sažvakana pulpa im boji usne u plavo. Dok je Pandi još uvek zauzet bobicama, Cezar je otkrio još jedan izvor hrane koji raste u savani - ikako. Užurbano sakuplja što više njegovih plodova. Nešto stavlja u usta, a ostalo nosi u rukama dok se gega na dve noge prema ivici šume gde će ih pojesti na miru.
Senzacija - primati se sami leče
Кonačno sam nakon osam dana karantina stigao u nacionalni park Loango u Gabonu. Ogromno zaštićeno područje na zapadnoj obali Afrike predstavlja raj - na više od 1.500 kvadratnih kilometara može se naći nekoliko različitih tipova staništa. Prašume, lagune, močvare, savane, kišne šume, poplavne ravnice i šume mangrova. Ovo bogatstvo staništa izazvalo je eksploziju biodiverziteta.
Istraživač sa Univerziteta u Osnabriku Tobaja Dešner i njegova supruga i šef istraživačke grupe za komparativnu kognitivnu biologiju na Institutu za kognitivne nauke Univerziteta u Osnabriku Simona Pika, predvode projekat "Ozouga šimpanze" u saradnji sa Gabonskim nacionalnim parkom. Istraživački tim već pet godina prikuplja podatke o ponašanju primata. Za ovo vreme snimili su neverovatne scene - poput onih u kojima šimpanze napadaju, ubijaju i jedu mlade šumske gorile, ali i koriste alate pomoću kojih sakupljaju med u podzemnim pčelinjim gnezdima.
Međutim, najveće iznenađenje je izazvalo otkriće da šimpanze u Loangu leče svoje i rane članova iz grupe uz pomoć insekata. Ova vrsta samoizlečenja je ranije bila naučnicima nepoznata kod životinja, stoga ne čudi da je izazvla uzbuđenje u svetu primatologije.
Krema od buba
Sledećeg jutra posmatramo šimpanze dok brižljivo čiste svoje krzno - radnja kojom životinje dokazuju jedna drugoj svoju naklonost. Dešner i ja želimo da pratimo tragove povređenog Tea. S obzirom na okolnosti ovo nam ne predstavlja veliki izazov. Ne moramo da prelazimo preko močvare, niti da preskačući preko korenja mangrova izvodimo vežbe balansiranja. Teo pravi duže pauze, jer ima veliku otvorenu ranu na butini.
Dok mu prilazimo, po izrazu lica vidimo da ga muči povređena noga. Daleko od ostalih majmuna, rešio je da se sam pozabavi problemom. Prstima pregleda ranu. Oči mu lutaju po okolnom rastinju, deluje kao da nešto traži. Sa predosećajem koji nas prati i ukazuje da bi uskoro moglo da se desi nešto uzbudljivo - vadim fotoaparat iz ranca. Dešner takođe ima spremnu svoju video kameru. I onda se desilo, Teova desna ruka munjevitom brzinom poseže za nečim u žbunju. Uhvatio je insekta, možda muvu. Stavlja životinju u usta i lagano je gnječi. Zatim dobijenu kašu pažljivo nanosi na svoju ranu, nežno prelazeći preko nje vrhovima prstiju.
Još uvek nije jasno koje insekte za svoje meleme koriste šimpanze. I kakvo znanje one imaju o insektima. Ukoliko se u insektima kriju supstance sa antibiotskim ili analgetičkim dejstvima - da li to znači njihova primena ima lekovito dejstvo? Pošto i mi ljudi često radimo slične stvari za koje pretpostavljamo da će nas učiniti zdravim - iako za to nema naučnih dokaza, ovo predstavlja još jednu zajedničku osobinu sa našim najbližim živim rođacima. - ROLAND HILGARTNER