Biolozi već dugo znaju da se delfini među sobom raspoznaju po zvižducima, ali sada su uspeli da utvrde da poseduju još jedan načina za raspoznavanje prijatelja.

Kada pokušavaju da prepoznaju svog prijatelja, ljudi se oslanjaju na čitav skup signala. U slučaju da se nađu u nepoznatoj gomili ljudi, oni pokušavaju na osnovu osmeha, boje glasa ili načina na koji neko hoda da uoče poznatu osobu.
U životinjskom svetu, situacija je malo drugačija. Biolozi već decenijama unazad znaju da delfini stvaraju bliska prijateljstva i da prepoznaju svoje prijatelje na osnovu jedinstvenih zvižduka koji ispušta svaki od njih. Međutim, najnovije istraživanje sugeriše da delfini koriste i čulo ukusa u procesu raspoznavanja urina svojih prijatelja i drugih delfina.
Urin kao bitan trag
Vođa studije Džejson Bruk, morski biolog sa Državnog univerziteta Stiven F. Ostin u Teksasu, prvobitno nije imao nameru da testira ovaj način raspoznavanja među kljunastim delfinima - njegov cilj je bio da proveri da li delfini koriste svoje karakteristične zvižduke na isti način na koji ljudi koriste svoja imena.
Ali da bi to moga da utvrdi, morao je da nađe i drugi način identifikacije koje koriste delfini. Stoga se okrenuo urinu.
Ova ideja mu je pala na pamet jer je u svojim prethodnim istraživanjima tokom posmatranja divljih delfina uočio kako namerno plivaju kroz njega. Sumnja ga je potom navela i na pomisao da delfini na ovaj način prikupljaju informacije o drugim pripadnicima svoje vrste.
Potvrda ove sumnje je, kako Bruk tvrdi, kod njega izazvala nevericu, jer sad znamo bar dva načina na koji se delfini raspoznaju. Što sugeriše o njihovim složenim vezama unutar zajednice i načinima komunikacije, slično kao kod ljudi.
Eksperiment
Tokom 2016. i 2017. godine, Bruk i njegove kolege su posmatral nekoliko delfina u objektima za interakciju namenjenu ovoj vrsti morskih životinja na Bermudima i Havajima. Na ovim lokacijama, delfini žive u lagunama sa prirodnom morskom vodom koja simulira njihovo prirodno okruženje.
Tokom evolucije, delfini su izgubili čulo mirisa, ali su razvili snažno čulo ukusa. Zato je prvi korak istraživača bio je da utvrde da li kljunasti delfini mogu uopšte da otkriju urin u morskoj vodi. Za potrebe istraživanja privremeno su razdvojli grupe delfina kojima su ubacili hladnu vodu u bazene. Potom su gledali kako svaka životinja reaguje. Delfini koji su inače poznati po radozalosti, bili su idealni kandidati.
Sledeći faza u eksperimentu je bila posmatranje njihovih reakcija na urin, kao i da li su te reakcije varirale u odnosu na to da li im je "poznat" i "nepoznat". Tim istraživača je zatim u bazen sipao oko 20 mililitara urina koji je pripadao i delfinima koji su bili poznati ispitnoj grupi, ali i onih njima nepoznatim.
Ispostavilo se da su delfini potrošili oko tri puta više vremena na istraživanje "poznatog" urina nego "nepoznatog", pri čemu je nekoliko pojedinaca ispitivalo uzorke od ranije poznate supstance duže od 20 sekundi. Na nepoznati urin nisu trošili puno vremena, kako tvrde.
Očekivanja delfina
Poslednji test je imao za cilj da utvrdi da li delfini povezuju zviždanje i urin njima poznatog pojedinca. Da bi to izveli, Bruk je testirao različite kombinacije zvižduka i urina na 10 delfina.
Kada su bili izloženi "pogrešnoj kombinaciji" urina i zvižduka, delfini nisu obraćali previše pažnje. Ali kada bi delfin bio izložen urinu i zvižduku svog prijatelja, životinja je istraživala područje u proseku 10 sekundi duže nego u slučaju "neusklađenog para".
Ukus uspeha
Zaključak naučnika koji se bave istraživanjima delfina širom sveta je da su ove vrste eksperimenata veoma interesantne i korisne jer je u životinjskom svetu veoma teško dokazati koncept uma. Oni dodaju da bi slična istraživanja u divljini bila izuzetno korisna, jer je ovo za sad ipak samo prvi korak ka razumevanju uloge koju ukus može da igra u prepoznavanjima među delfinima.
Ovo prema njihovim rečima takođe otvara vrata ka drugim pitanjima čiji odgovori bi mogli da nas nauče novim stvarima o ovim inteligentnim bićima koja imaju razvijene i kompleksne socijalne i društvene sposobnosti.
Rezultati ove studije su objavljeni u časopisu Science Advances.