Od kako su burmanski pitoni pušteni ili pobegli od vlasnika ili iz uzgajališta, poremetili su ravnotežu u Everglejdsu. Naučnici su dugo mislili da su autohtone vrste gotovo nemoćne, ali ovaj snimak im je dao nadu da se ipak brane.

U poslednjih nekoliko decenija, broj burmanskih pitona drastično se povećao u Južnoj Floridi, posebno u Evergladesu. Pošto ih je veoma teško pronaći i pratiti mnogi detalji njihovog ponašanja i ekološkog uticaja su nepoznanica, kao na primer - kako autohtone vrste reaguju na njihovo prisustvo.
Novi snimak sa kamere za divlje životinje u Nacionalnom rezervatu Big Cypress na Floridi pruža dokaz da "Everglejds uzvraća udarac". Na snimcima iz juna 2021, vidi se crveni ris kako napada gnezdo pitona. To je prvi put da je zabeleženo da bilo koja floridska životinja krade jaja invazivne zmije.
Nakon što je naišao na usamljeno gnezdo, radoznali mačak se prvo šunjao okolo, a onda je zgrabio nekoliko jaja i zgazio još nekoliko. Zatim je pokrio gnezdo, da bi ga sačuvao, kako bi došao i sledeći put.
Međutim, kada se vratio piton je ponovo bio u gnezdu i na oprezu. Slika prikazuje ženku pitona od otprilike 4 metra i 55 kilograma spremnu za napad. Nakon što je odbacila, a možda i ujela mačka od 9 kila, zamahnuo je i on prema njoj.
Poznato je da divlje mačke jedu jaja drugih reptila, ali nikada burmanskih pitona; nikada ranije nije dokumentovano da se ove dve vrste aktivno suprotstavljaju jedna drugoj. Za biologe sa Floride, ovaj znak interakcije pruža nadu za oporavak vrsta u Everglejdsu.
"Kada vidimo nešto ovako, budemo uzbuđeni", kaže Andreja Karilov, ekolog iz Geološkog zavoda SAD stacioniran u Nacionalnom parku Everglejds, koji je vodio tim koji je pisao izveštaj.
Snimak pokazuje da je crveni ris ostao nepovređen i da se više puta vraćao u gnezdo tokom narednih nekoliko nedelja, nakon što su zmiju uklonili istraživači.
"Srećom, [piton] nije bio zainteresovan da pojede pljačkaš gnezda", kaže Karilov. "Ali čoveče, to je hrabar mačak."

Odupiranje osvajačima
Ekolozi su godinama priželjkivali da vide znake otpora jer burmanski pitoni imaju razorne uticaje na ekosisteme koje napadaju. Zmije su prvi put stigle u Everglejds nakon što su puštene ili su pobegle od vlasnika kućnih ljubimaca i objekata za uzgoj 1980-ih i 1990-ih. Od tada, oko 90 odsto svih vrsta sisara na tom području doživelo je smanjenje populacije, kaže Karilov. Taj gubitak plena, od glodara do jelena, mogao bi da utiče i na druge predatore kao što je domaći panter sa Floride.
"Kada dođete do ovakvih interakcija i vidite autohtone divlje životinje kako uzvraćaju, to je za nas zračak sunca", kaže Ian Bartoszek, ekolog iz Zavoda za zaštitu jugozapadne Floride. "Za 10 godina praćenja zmija, na prstima jedne ruke mogu da prebrojim koliko puta smo videli da se autohtone životinje suprotsavljaju zmijama".