Alpski moljac je dugo skrivao od naučnika jednu svoju naviku.

U planinskim predelima južne Evrope raste rododendron (Rhododendron ferrugineum) - lepa, ali veoma otrovna biljka koju životinje izbegavaju. Oni insekti koji se hrane nektarom koriste njeno cveće, ali nije poznata nijedna vrsta koja je spremna da položi larve u njene otrovne listove. Čak i alpski leptiri i moljci ignorišu rododendron, uprkos njihovoj širokoj rasprostranjenosti i poteškoćama u pronalaženju drugih biljaka.
Moljci, koji se ne plaše toksičnih jedinjenja rododendrona, otkriveni su slučajno: grupa naučnika proučavala je alpske leptire i tokom pauze zaustavila se u blizini grma rododendrona. Odjednom se među njegovim listovima pojavila gusenica.
"Postali smo uzbuđeni: odmah nam je postalo jasno da gledamo nešto neobčno", rekao je Peter Humer, šef Odeljenja prirodnih nauka Državnog muzeja Tirola.
Ubrzo su se biolozi vratili na ovo područje sa specifičnim zadatkom: da pronađu insekte kojima se dopala ova otrovna biljka. Pretpostavka je potvrđena: pronađena je velika i zdrava populacija rudarskih moljaca. "Rudari" su zbirni naziv za razne insekte koji žive u biljkama i prave rupe u njima ("rudnike"). Rudari se razlikuju prema tome na kom delu biljke se pojavljuju: na stabljici, listovima ili cvetu.
Rudari su poznati među predstavnicima tvrdokrilaca (Coleoptera), leptira (Lepidoptera), opnokrilaca (Hymenoptera) i dvokrilaca (Diptera).
Najviše rudara je među leptirima i moljcima, odnosno redu Lepidoptera. Njihove gusenice počinju da se razvijaju u rudnicima, a značajan deo njihovog života prolazi u debljini listova, gde se hrane. Ovo ponašanje savršeno štiti gusenice i od lošeg vremena i od predatora.
Kada dođe vreme za pupaciju, gusenica napušta list i formira mrežu na donjoj strani ili na susednom listu. Uz pomoć tankih svilenih niti, stvara se zamršena komorica, u kojoj se lutka pretvara u imago. Proučavajući alpske rudare u laboratoriji, naučnici su bili iznenađeni insektom Lyonetia ledi, leptirom iz porodice sićušnih moljca.
Zatim je usledilo još jedno iznenađenje. Lyonetia ledi se hrani i drugim otrovnim vrstama rododendrona, ali to rade najmanje 400 km od ovih mesta, štaviše, isključivo u močvarnim predelima. Najbliža poznata populacija ovih insekata živi na granici Austrije i Češke.
Naučnici su pokušali da objasne njihovo prisustvo na nadmorskoj visini od 1800 metara u švajcarskom regionu Donji Engadin i njihovu zavisnost od biljaka koje se ne nalaze u močvarama. Po njihovom mišljenju, pre oko 22.000 godina na istoj teritoriji rasle su i močvarne vrste rododendrona, a u poslednjem ledenom dobu, sa promenom reljefa, došlo je do razdvajanja dve populacije leptira. Neki Lyonetia ledi preferirali su alpske biljne vrste, dok su drugi ostali među močvarnim.
A pošto ga skoro svi predstavnici faune koji se nalaze tamo gde raste ova otrovna vrsta rododendrona izbegavaju – biolozima jednostavno nije palo na pamet da traže insekta koji se ne plaši toksičnih svojstava. Ovo otkriće još jednom pokazuje koliko je prirodni svet raznolik.