Kako se pčele brane od protivnika, kako se greju i rashlađuju i kako se druže?
Gotovo odmah, čim je formirana, pčelinja kolonija je već bila napadnuta. I nisu je napale pčelinje grinje, koje izazivaju varozu, niti je reč o pesticidima, ili kolapsu pčelinjih zajednica, ili bilo čemu što danas ugrožava populacije pčela u svetu, već su je napali stršljenovi – koji u poređenju s malenim rutavim pčelama izgledaju poput crvenookih džinova. Svaki napad dešava se u deliću sekunde, grabljivci zgrabe pčelu u vazduhu i odlete sa svojom žrtvom, koju će kasnije iskasapiti i njom nahraniti sopstvene proždrljive larve.
U borbi jedan na jedan zapadna medonosna pčela ne može da se meri sa stršljenom, koji je dug i do četiri centimetra i opremljen moćnim vilicama kojima može da isecka manje insekte na komadiće. U prvih nekoliko dana opsade pčele su delovale bespomoćno pred naletom stršljenova.
"Pomislio sam, o bože, ako se ovako nastavi, potamaniće mi celu koloniju", kaže fotograf Ingo Arnt, u čijem se dvorištu u Langenu, u Nemačkoj, sve to i dešavalo.
Ali posle nekoliko dana pčele su počele da se konsoliduju. Krenule su da se roje pred ulazom u gnezdo, stvarajući živi tepih od stražara. Čim bi se neki stršljen približio, neko od branilaca skočio bi na uljeza i napao ga. Istog trenutka više pčela bi se sjatilo oko njega i priklještilo ga.
A unutar te žive lopte od pčela dešavalo se nešto daleko bizarnije. Zapadne medonosne pčele imaju trik da svoje mišiće za letenje aktiviraju takvom brzinom da njihov toraks, ili sredina tela, emituje male količine toplote. Kada desetak i više pčela istovremeno "upali" svoje motore, roj može znatno da poveća okolnu temperaturu. (Prikazano na fotografijama u galeriji)
Tako pčele praktično skuvaju stršljena živog.
"Meni je to genijalno", kaže Jirgen Tauc, nedavno penzionisani biolog koji je oko 25 godina usavršavao svoje znanje o pčalama na Univerzitetu Maksimilijan u Vircburgu, u Nemačkoj.
Toplotna zamka je moćno oružje, ali može naškoditi i pčelama. Ponekad i pčele u sredini lopte uginu zajedno sa stršljenom, žrtvujući sebe za odbranu zajednice. Ovo je samo jedan vid ponašanja zapadnih medonosnih pčela koji je Arnt zabeležio s novim detaljima u protekle dve godine. On se bavi fotografisanjem divljih životinja već 30 godina, ali nije stručnjak za insekte, pa se zato uortačio s Taucom.
Odnos pčela i stršljenova zabeležen je i kod srodnih vrsta u Aziji i uočili su ga pčelari koji uzgajaju zapadne medonosne pčele u Izraelu i Egiptu, ali niko do sada nije zabeležio ovaj dvoboj insekata tako detaljno kao Arnt. "Ovo je najbolja fotografija te vrste koju sam ikad video", kaže Tomas Sili, profesor sa Unverziteta Kornel, koji već pola veka proučava ponašanje pčela i njihove međusobne odnose.
Posle prvih nekoliko bitaka, kaže Arnt, posmatrao je stršljenove i pčele kako se tuku i po deset puta dnevno. Ako je pčelinja kolonija slaba, stršljenovi mogu da je unište, ali za sada borba u Arntovom dvorištu nastavlja se kao rat u vidu međusobnog iscrpljivanja.
55% pčele na prvo mesto među vrstama koje bi najviše želeli da spasu, barem prema anketi National Geographicai Morning Consulta. A znate li ko ima najmanje šansi da bude prvi na listi? Ajkule, koje nisu dobile nijedan glas za prvo mesto na listi.
Ova pčelinja saga ima još protagonista. Arnt kaže kako pčele iz obližnjih zajednica često napadaju gnezdo u njegovom dvorištu u pokušaju da ukradu med, naročito krajem leta kad ima manje cvetova u prirodi.
NAKON ODLASKA s naučnicima u šume Nacionalnog parka Hajnrih, gde su proučavali pčele u divljini, Arnt je postao očaran pčelama. Ali on je svestan da nikad neće do kraja otkriti pčelinje tajne ako ih bude posmatrao u košnici koju su napravili ljudi da bi dobijali med. Ono što je hteo jeste da fotografiše jedno zaista prirodno gnezdo.
To nije baš tako lako. Čak i ako obučete pčelarski zaštitni kombinezon i popnete se 20 metara visoko u krošnje drveća gde pčele vole da se gnezde, kao što je to Arnt uradio 2018. godine, to nije dovoljno jer "najuzbudljiviji deo dešava se unutar stabla", kaže.
Zato je u februaru 2019. godine zatražio i dobio dozvolu od nemačke šumarske uprave da ode u lokalnu šumu i uzme jedno oboreno drvo breze s napuštenom dupljom crne žune u deblu – što je idealan dom za zapadne medonosne pčele. Odsekao je taj deo debla i organizovao da mu ga prebace u vrt.
Arnt se bacio na posao da napravi skrovište za fotografa, malenu kućicu od šperploče, odmah uz deblo od 100 kilograma, sa osvetljenjem i jednim prozorčićem. To mu je omogućilo da proturi svoje makroobjektive kroz zadnji deo duplje. Zatim je izvukao maticu iz jedne obližnje kolonije zapadnih medonosnih pčela i smestio ju je u žuninu duplju. Sad mu je samo preostalo da čeka u zasedi sa spremnim foto-aparatom.
Za nekoliko trenutaka pčele izviđačice iz iste pčelinje zajednice kojoj je pripadala i matica sletele su na ulaz u žuninu duplju. Počelo je da pristiže sve više i više pčela, dok na kraju nije čitavo deblo vrvelo od desetina hiljada ovih divljih, socijalnih insekata. Ubrzo se čitava zajednica preselila u žuninu duplju.
Tokom šest meseci Arnt je napravio više od 60.000 fotografija, stvorivši portret divljih medonosnih pčela kao niko pre njega.
"Zbog toga je ovo nešto izuzetno", kaže Sili. Ornitolozi koriste slične tehnike za proučavanje ptica, ali niko do sada nije na ovaj način proučavao pčele u divljini.
Stotine časova provedenih u čeki na kraju se isplatilo. Kad je napolju bilo toplo, Arnt je primetio da pčele neprekidno lete do obližnjeg izvora vode koji im je on obezbedio, gde svojim jezicima poput slamke sisaju tečnost, a zatim se vraćaju do gnezda. A kad uđu unutra, predaju vodu drugoj grupi pčela, poznatih kao vodonoše, čiji je posao da izruče tečnost na saće, gde ona isparava i rashlađuje. Proces osveženja ubrzava se ako ostale pčele mašu svojim krilima da ubrzaju protok vazduha i pomognu da voda brže isparava. To se zove osveženje isparavanjem i praktično je isto kao kad se oznojite pa sednete ispred ventilatora.
Tokom šest meseci Arnt je napravio više od 60.000 fotografija, stvorivši portret divljih medonosnih pčela kao niko pre njega.
A kada temperatura napolju padne, pčele se uhvate jedna drugoj za noge i naprave živi pokrivač preko saća. Tauc to poredi s vrećom za spavanje, s tim što vreća od živih pčela može da popušta i zateže se kako bi se podesila temperatura.
U NEKIM SLUČAJEVIMA Arnt i Tauc našli su objašnjenje za neke oblike ponašanja pčela koja su dugo predstavljala zagonetku za pčelare. Jedna od nepoznanica bila je zašto ovi insekti glođu drvo svojih košnica kad od toga nemaju nikakve koristi. Ali u stablu su otkrili da takvo ponašanje ima smisla.
"One uklanjaju sve čestice unutar duplje", kaže Tauc.
Na taj način ne samo što uklanjaju potencijalne patogene, kao što su gljivice, već i formiraju glatke površine na koje druge pčele mogu da nanose smolu, poznatu kao propolis.
"Propolis je izlučevina koju stvaraju pupoljici drveća u proleće", kaže Tauc. "Vrlo je lepljiv, ali pčele ga skupljaju jer ima zaštitni efekat protiv gljivica i bakterija. On je deo šumske apoteke."
Neki drugi momenti prvi put su zabeleženi. Tako je Arnt snimio kako jedna medonosna pčela tokom svog leta otvara žlezdu koja emituje feromon.
"To niko do sada nije prikazao", kaže Sili. On se nada da će ove intimne fotografije otvoriti ljudima oči za uglavnom skrivenu lepotu divljih pčela.
"Toliko smo navikli da viđamo pčele ili ih zamišljamo u četvrtastoj beloj košnici", kaže Sili. "One tako žive u očima pčelara. Ali ne i u divljini, gde postoje već milionima godina."
Reportaža Pčelinje tajne objavljena je u štampanom izdanju časopisa National Geographic na srpskom jeziku u martu 2020. godine.