Goli krtičji pacov ne oseća bol, ne stari, ne oboleva od raka. Naučnici se sada nadaju da čovek može ponešto da nauči od ovog afričkog glodara.
Opšte je poznata činjenica da starenje vodi ka smrti. Međutim, to ne važi za gole krtičje pacove (Heterocephalus glaber). Naime, istraživanje pokazuje da ovi neobični glodari prkose zakonu starenja koji se odnosi na sve ostale sisare. Ovo otkriće bi potencijalno moglo da pomogne u produžetku ljudskog života i zaustavljanju procesa starenja.
Tokom 1970-tih godina naučnici su otkrili da ovi jedinstveni sisari žive neobično dugo za svoju veličinu, 10 puta više od norme, i da ne mogu da obole od raka. Osim toga, krtičji pacovi praktično ne osećaju bol i ne reaguju na iritaciju kože prilikom dodira sa nagrizajućim kiselinama.
"Kod ovih glodara stopa smrtnosti je izuzetno niska", izjavio je Kaleb Finč, biogerontolog sa Univerziteta Južna Kalifornija u Los Anđelesu, koji nije bio uključen u studiju. "U narednim godinama, njihova stopa mortaliteta verovatno će biti najniža ikada dokumentovana."
Biolog Rošel Bufenštajn proučavala je ove životinje više od 30 godina - za sve njih vodila je evidenciju kada su došle na svet, kao i kada i kako su ga napustile.
Ono što je otkrila je neverovatno - izgleda da se goli krtičji pacovi rugaju Gompercevom zakonu, matematičkoj jednačini koja opisuje starenje. Ovaj proračun je 1825. godine načinio britanski matematičar Bendžamin Gomperc, tvrdeći da rizik umiranja raste s godinama. Na primer, kod ljudi se ovaj rizik nakon 30. godine udvostručuje na svakih osam godina. Međutim, ovaj trend se ne može primeniti na krtičje pacove.
Kako ističe biolog Vladimir Skulačov, direktor Naučno-istraživačkog instituta za Fizičko-hemijsku biologiju Ruske akademije nauka u Moskvi, on je pristalica teorije Avgusta Vajsmana, prema kojoj smrt i starenje nisu slučajni procesi slabljenja tkiva i umiranja ćelija, već precizan evolucioni program čiji je cilj da se nateraju stari organizmi da prepuštaju mesto novim živim bićima.
"Starost i i starenje je namerno 'izumila' biološka evolucija radi svog ubrzavanja. Nekada živa bića nisu starila, a posle su počela da stare kako bi brže evoluirala. To ukazuje na mogućnost postojanja životinja kod kojih je taj sistem pokvaren. Ako je Vajsman u pravu, potrebno je pronaći lek koji će ukinuti starenje i učiniti nas besmrtnima", ističe naučnik.
Krtičji pacovi su, prema mišljenju biologa Skulačova, jedinstvena bića, koja su uspela da "uklone" taj program iz svog genoma tokom evolucije zahvaljujući trima faktorima — neobično dugom životu, naročitoj društvenoj strukturi njihovih porodica i nepostojanju prirodnih neprijatelja.
"Uklanjanje" programa starenja iz genoma krtičjih pacova, kako ističe naučnik, dovelo je do toga se među njima razvila neotenija — figurativno govoreći, krtičji pacovi “ne odrastaju” i zadržavaju dečje karateristike tokom celog svog života. Po Skulačovljevim rečima, njegova grupa je uspela da izdvoji 43 odlike neotenije u anatomiji, biohemiji i radu mozga krtičjih pacova, koje nisu prisutne kod pacova i drugih glodara.
Vrsta Homo sapiens postoji tek 200 hiljada godina, dok su krtičji pacovi evoliurali više od milion godina. Njihovo proučavanje, nadaju se naučnici, pomoći će nam da shvatimo kako možemo da “isključimo” program smrti i postignemo biološku besmrtnost.
Možda će vas zanimati i: