Uprkos svom neustrašivom izgledu i brzini koja nadmašuje i najbolje atletičare sveta, gepardi se danas nalaze u najvažnijoj trci: za opstanak sopstvene vrste...
Gepardi zauzimaju posebno mesto u ljudskoj mašti. Prelepi i egzotični, brzi poput sportskih automobila, a poznati po poslušnosti, ovi stanovnici divljine prave su medijske zvezde, ljubimci filmskih reditelja i tvoraca reklama širom sveta.
Ukucajte "gepard" i "slike" u internet pretragu i dobićete više od 20 miliona rezultata – od modnih fotografija do reklama za kola u kojima se ljubimac geparda vozi na zadnjem sedištu Mercedes kabrioleta.
Ako vam se čini da su gepardi drugačiji od ostalih mačaka, na dobrom ste tragu. Ne samo da su od ostalih mačaka odvojena vrsta već pripadaju i drugom rodu, rodu koji ima samo jednog člana – njih same. Ime ovog roda je Acinonyx, izvedeno od grčkih reči "trn" i "kandža" koje opisuju jedinstvenu strukturu njihovih kandži: nalik na kopačke, kandže geparda idealno su dizajnirane za postizanje velike brzine.
Čitava fizionomija geparda usklađena je za savršeno postizanje brzine – čiste, sirove, ekspolozivne brzine.
Stavite geparda i Lamburgini jedan do drugog na autoputu i kladite se ko će prvi da premaši ograničenje brzine. Oba mogu od nule da dostignu brzinu od skoro 100 kilometara na čas u roku od tri sekunde, ali samo gepard može da u prvih par zamaha dostigne više od 72 kilometara na čas.
Zahvaljujući svojoj elastičnoj kičmi i laganim nogama gepard je u stanju da pravi skokove od preko 8 metara. Vrhunski sportista koji bi uspeo da napravi taj skok barem jednom, nakon dobrog zagrevanja, bio bi na putu da se kvalifikuje za Olimpijske igre. Gepard prilikom trčanja to čini čak i četiri puta u sekundi.
Način na koji su predstavljeni u popularnoj kulturi daje gepardima izgled neustrašivosti i zaštićenosti u prirodi. Mali broj ljudi zna da su gepardi uprkos svom moćnom izgledu zapravo jedna od najugroženijih vrsta mačaka na svetu.
Pre samo nekoliko vekova vladali su oblastima od Indije do Crvenog mora i većeg dela Afrike. Ali nažalost, ma koliko brzi, gepardi nisu uspeli da pobegnu od posledica širenja ljudske civilizacije.
Kako su farmeri, rančeri i pastiri osvajali sve veće oblasti i proterivali geparde iz njihovih prirodnih staništa, broj ovih mačaka u Africi je u dvadesetom veku opao za 90 odsto. Kako je njihova popularnost u medijima rasla, opasnostima sa kojima se gepardi nose pridružili su se i brojni lovci i lovokradice, koji su u njima videli krzno za kućne ukrase i modne detalje ili u najbolju ruku skupe kućne ljubimce za svetske bogataše.
Nakon svega toga, u današnje vreme manje od 10.000 geparda preživljava u divljini.
Čak i u afričkim rezervatima i nacionalnim parkovima gepardi su pod pritiskom. Po prirodi stidljivi i delikatne građe, oni su jedine velike mačke koje ne mogu da urliču i lavovi ih uporno zastrašuju u borbi za teritorijalnu dominaciju.
Majke geparda imaju težak zadatak da odgoje svoje mladunce u divljini, sa stopom smrtnosti od 95 odsto po rođenju. Zahvaljujući predatorima poput lavova i hijena većina mladunaca geparda nikada ne stigne da napusti jazbinu u kojoj se rodi.
Opstanak današnjih geparda zavisi od male grupe "supermajki" koje su uspešni lovci, sposobne da prehrane svoje mladunce i zaštite ih od predatora. Jedna takva majka, sedmogodišnji gepard po imenu Elenor podigla je deset odsto odraslih geparda afričke oblasti Serengeti.
Uprkos brojnim faktorima koji ozbiljno ugrožavaju njihov opstanak, gepardi su ipak jedni od najmudrijih i najžilavijih boraca za opstanak, koji uspevaju da pregrme uslove od oštrih zima na stepama Irana do nesnosnih vrućina Sahare.
"Oni nisu samo brzi" – kaže biolog Farid Belbahir, "oni razumeju teren i prave precizne kalkulacije o tome kako da iskoriste njegovu strukturu kako bi napravili uspešan napad i svom plenu ostavili minimalni prostor za bekstvo."