Pored toga što predstavlja jednu od nejlepših prirodnih pojava na našoj planeti, supervulkan Jeloustoun je potencijalno i najnestabilniji.

SUPERVULKAN Jeloustoun koji se nalazi u američkoj državi Vajoming prema najnovijoj studiji ima mnogo više magme nego što se ranije mislilo, ali naučnici tvrde da ovo i dalje ne znači da treba da paničimo jer to ne znači i verovatnu erupciju u bližoj budućnosti.
Istraživački tim predvođen geologom Rosom Maguirom sa Univerziteta u Ilinoisu pokušao je da utvrdi koliko magme se nalazi ispod površine ovog supervulkana, ali i na koji način se ona kreće - kako bi preciznije mogli da predvide dešavanja u budućnosti.
"Iako naši rezultati pokazuju da rezervoar magme ispod Jeloustona sadrži vrelu tečnost na dubinama koje su podstakle prethodne erupcije, naša studija nije potvrdila prisustvo eruptivnog tela koje ukazuje na erupcije u budućnosti", objavili su istraživači u radu.
Iako otkriti šta se dešava duboko ispod površine Zemlje nije ni malo lak zadatak, istraživači su koristili novorazvijenu tehniku tomografskog snimanja za analizu seizmičkih talasa zabeleženih u periodu između 2000. i 2018. godine, uz primenu pune inverzije talasnog oblika kako bi bolje protumačili vibracije koje se odbijaju i vraćaju.
Na osnovu toga kako se brzina talasa menja na različitim dubinama, istraživači su došli do zaključka da rezervoar tečne magme ispod Jeloustona ima delimičnu frakciju paljenja koja iznosi između 16 i 20 procenata, za razliku od prethodnih modela koji su procenjivali 10 procenata ili manje. Pored toga otkriveno je da su talasi najsporije širili na oko 3 do 8 kilometara ispod površine, što sugeriše da je rastopljena tečnost najviše koncentrisana na tzv. plitkim dubinama.
Prema rečima istraživača nova detaljna zona bogata topljenjem je "važan pokazatelj" u kom eruptivnom ciklusu se nalazi vulkan, ali dodaju i da je to samo jedan deo slike. Modeli predviđanja se stalno usavršavaju kako se dolazi do novih erupcija i saznanja. U poslednjih 2,1 miliona godina desile su se tri katastrofalne erupcije Jeloustona, iako nema jasnih indikacija kada bi do sledeće moglo da dođe.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Science.