Kako izgleda život u Vuhanu od kako je proglašena epidemija korona virusa, i kako izgleda život "običnog" čoveka koji je bio zaražen - novinari američkog izdanja National Geographic-a saznali su iz prve ruke - od osobe ...
Preznojavanje i drhtavica su stigli zajedno sa Lunarnom novom godinom. Vang Zen je zajedno sa suprugom, dvoje dece i roditeljima, u svom domu u predgrađu Vuhana, gledao svečane emisije na televiziji, kada je počeo da oseća da nema dovoljno daha. Noć je odmicala, a on je osećao da mu se mu se nešto steže u grudima. Nije mogao da sedi.
"Prvo što sam pomislio je da ne smem virus da prenesem svojoj porodici, i nadao se da nije kasno", priseća se tridesetrogodišnji Vang, profesor filozofije na Univerzitetu Hubei.
Spakovao je malu torbu i krenuo da vozi do svog stana u gradu. Svi glavni putevi su bili zatvoreni, ali pošto je rođen u Vuhanu, znao je kojim okolnim putevima da dođe do grada. Kada je stigao u stan, legao je na kauč i pročitao vesti o novom virusu i tada mu je "pao mrak na oči". Do tog trenutka, 25. januara, već je bilo 1320 potvrđenih slučajeva novog korna virusa, a većina je bila u provinciji Hubei, čiji je Vuhan glavni grad. Čuo je naravno i da su prethodnih nedelja ljudi počeli da se razboljevaju tajanstvenim virusom, ali nije bio previše zabrinut. Lokalni zvaničnici tada su još govorili da taj virus dobijaju samo životinje i da ne može da se prenese na ljude.
Priča je promenjena pet dana pre nego što se Vang razboleo, kada je Zong Nanšan, vodeći istraživač tima Nacionalne zdravstvene komisije, rekao na nacionalnoj televiziji da su imaju snažne dokaze da je moguć i prenos virusa sa čoveka na čoveka. Vlada je tada uvela ograničenje prevoza u Vuhanu, gradu od 11 miliona stanovnika, a zatim i u čitavoj provinciji. Oblast veličine dva Portugala, u kojoj živi 60 miliona stanovnika, sada je bila zaključana.
"U gradu je vladala jeziva atmosfera. Izgledalo je kao da je došao kraj sveta".
Stanje mu se pogoršavalo, i odlučio je da pozove hitnu pomoć. Bilo je zaizeto. Sedeo je i čekao da se linija oslobodi dok se napolju virus širio kao požar.
Vangova priča slična je stotinama drugih priča "sa fronta" ovog "rata" sa virusom.
U trenutku pisanja ovog teksta, broj zaraženih u Kini dostigao je dostigao je 28.000 slučajeva. Više od dve trećine obolelih živi u provinciji Hubei. Teška upala pluća dijagnostikovana je kod 3.800 ljudi čineći tako da novi virus nadmaši razmere epidemije SARS-a, od pre 17 godina, kada je u svetu bilo zaraženo 8.100 ljudi, a umrlo gotovo 800.
I tada je, kao i sada, uzročnik bio korona virus, samo što je ovaj novonastali soj napao mnogo više ljudi u kraćem vremenskom periodu. Više od 200 ljudi širom sveta pati do ovog virusa, a prve smrti izvan Kine desile su se protekle nedelje.
Prvi slučajevi
Zang Li je već 1. januara bio na odeljenju Jiniintan bolnice za zarazne bolesti u kojoj se osoblje borilo da spasi teško obolele pacijente od atipične upale pluća. Prvi pacijenti stigli su 29. decembra, a sledeći već sledećeg dana. A onda još nekoliko desetina u narednih nekoliko dana. U roku od nedelju dana, bolnički kapacitet je bio ispunjen.
Dr Zang i nje suprug, oboje specijalisti za respiratorne bolesti, zajedno sa svim osobljem bolnice, od tada ne staju.
"Ovo je borba na život i smrt", rekla je Zang.
Njene reči o borbi kao da su stigle do kineskog predsednika Si Đinpinga koji je angažovao vojsku kako bi sprečio kretanje stanovnika i kontrolisao širenje novog korona virusa. U novogodišnjoj noću država je angažovala i 450 članova vojno-medicinskog osoblja koji su ranije imali iskustva u borbi protiv SARS-a i ebole. Svi oni došli su u Vuhav da pomognu - bio je to deo napora Komunističke partije da spasi živote. Predsednik je takođe naredio isporuku medecinskog materijala u Vuhan - zaštitne maske i mantile, sanitetski materijal i dijagnostičke alate, dok je najavio posledice za sve zvaničnike koji su bili nemarni u sprečavanju krize.
Naučnici su požurili da otkriju uzroke i spreče posledice. Prva studija obuhvatila je prvih 425 obolelih, objavljena 29. januara u New England Journal of Medicine, a pokazala je prosečna starost teško obolelih 59 godina.
Vodeći autor još jedne studije, epidemiolog na Univerzitetu u Hong Kongu, Bendžamin Kauling, tada je potvrdio da nema sumnje da se virus prenosi sa čoveka na čoveka, ali ono što je tada bilo ohrabrujuće, nijedan slučaj nije bio zabeležen kod dece mlađe od 15 godina.
Njegova studija na kojoj je radio sa dekanom Univerziteta u Hong Kongu, Gabrielom Leungom, a koja je objavljena u časopisu The Lancet, pokazala je da je svaki pacijent u proseku preneo virus na 2,2 do 2,7 ljudi. Takođe su otkrili da period inkubacije traje pet do šest dana pre nego što se uoče prvi simptomi.
U studiji objavljenoj 29. januara u časopisu New England Journal of Medicine, naučnisi su još objavili i da se virus prevashodno širi bliskim kontaktom, na prvom mestu kapljičnim putem, kada zaražena osoba kašlje ili kija. Takođe, tragovi virusa pronađeni su i u stolici prvog pacijenta u Americi, što sugeriše da može da se prenese i putem fekalija.
Kako bi izbegli virus, hiljade ljudi su napustile Vuhan pre zatvaranja puteva. Sezna odmora je produžena, a ljudima širom zemlje se savetuje da rade od kuće. Sve turističke ture su otkazane, a lokalni saobraćaj zaustavljen. Iako su mere drakonske, sa svih strana stižu pohvale za kinesku Vladu za brzu reakciju.
Reagovala je i Svetska zdravstvena organizacija. Generalni direktor SZO proglasila je epidemiju korona virusa globalnom opasnošću, i ponudio svu moguću pomoć.
Dr Zang, u nedelju uveče, za National Geographic, najviše zabrinutosti iskazala je za svoje pacjente u bolnici Jiniintan. "Čini se da stopa smrtnosti raste", rekla je to veče tihim i umornim glasom. "Na mom odeljenju danas su umrle tri osobe". Osećaj tuge i bespomoćnosti bio je opipljiv u razgovoru sa doktorkom. Počela je da gubi i kolege, neki su se razboljevali od virusa, a drugi od iscrpljnosti. Sve je posebno potresla vest da je dr Li Venliang, koji je javnost upozorio na epidemiju, kako izveštava The Washington Post, umro u četvrtak.
Put oporavka
Nakon nekoliko dana lečenja, Vang je počeo da se oseća bolje. Nije više imao povišenu temperaturu. Ponovo je mogao da diše. "Čvor" u njegovim grudima je olabavio, a i bolnica je polako prazni. Kina je još uvek živa.
Vang se još uvek nalazi u karantinu u svom stanu. Studenti mu kupuju i donose hranu, ali ga niko ne posećuje, jer postoji rizik da je još uvek zaraza. Namirnice mu ostavljaju ispred stana, pa mu pošalju poruku.
Svoju porodicu viđa svakodnevno, ali preko video-poziva.
"Samo želim da se ovo što pre završi. Ne mogu da dočekam da ponovo zagrlim svoju decu".