Još
Dodatno

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

SMRTONOSNI POSAO: Trgovina rogovima nosoroga

Posebna istraga National Geographica u mračnom svetu trgovine rogovima nosoroga i o tome kako bi dvojica Južnoafrikanaca mogla ugroziti budućnost ovih životinja.

 Izvor: Foto: Profimedia

Bitka u Johanesburgu 

Potpisnici Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore (CITES), ugovora kojim se uređuje globalna trgovina biljnim i životinjskim svetom, zabranili su međunarodnu trgovinu rogovima nosoroga 1977. godine. Međutim, zabrana se odnosi samo na trgovinu između zemalja, što je dozvolilo izuzetak koji su iskoristili trgovci rogovima. CITES dozvoljava izvoz roga ili trofeja belog nosoroga ustreljenog s dozvolom za sportski lov. Počevši od 2003. godine, vijetnamski trgovci rogovima počeli su potpisivati ugovor s južnoafričkim trgovcima lovačkom opremom da za njih ubijaju nosoroge zbog rogova. Kasnije je jedno udruženje iz Laosa čak unajmilo prostitutke da glume tobožnje lovce. Kod kuće su te grupe onda prodavale rogove na crnom tržištu.

Kao odgovor na pohlepni lov, Južnoafrička Republika pooštrila je svoje propise za lov, ograničavajući lovce na jednog nosoroga godišnje, zahtevajući da državni službenik prisustvuje lovu i uskraćujući dozvole lovcima iz Vijetnama. Rog svakog ulovljenog nosoroga mora da se obeleži mikročipom, a informacije njegove DNK da se upišu u indeks DNK nosoroga u veterinarskoj genetičkoj laboratoriji pri Univerzitetu u Pretoriji.

Uprkos svemu tome, trgovina rogovima nosoroga nije stala. Međunarodna zabrana imala je slabu tačku koju CITES nije dosezao: prodaja rogova unutar Južnoafričke Republike bila je dozvoljena. Međutim, 2008. godine ministar zaštite životne sredine i turizma Martinesvan Skolkvejk najavio je moratorijum na tu mogućnost kako bi se "obuzdao porast ilegalne trgovine rogovima nosoroga" i "nadamo se, obeshrabrio krivolov". Stupio je na snagu u februaru 2009. godine. Hrunevald jednostavno objašnjava zašto Južnoafrička Republika odbija da legalizuje trgovinu rogovima: "Negde u Vladi", kaže, "mora postojati neko imućan ko je u ovo uključen. Razumete li šta govorim?"

Povezane vesti

Povezane vesti

I Hrunevald i Džom Hjum tvrde da bi uzgoj nosoroga u svrhu prikupljanja i onda legalne prodaje rogova smanjio krivolov. Međutim, Alison Tomson, direktor organizacije Ogorčeni Južnoafrikanci protiv krivolova, vodećeg protivnika legalizacije, misli suprotno. "Naše policijske ustanove već su i sada pod velikim pritiskom s gotovo hiljadu hapšenja u 2015. godini, s tek 61 osuđujućom presudom. Dodatni teret praćenja legalne trgovine učinio bi sprovođenje zakona nemogućim, što bi kriminalnim grupama još jednom omogućilo da povećaju promet rogovima na ilegalnom međunarodnom tržištu."

Kontroverze o rogovima nosoroga zaoštravaju se upravo u trenutku kad je Južnofrička Republika bila domaćin trijenalnog sastanka CITES-a, u Johanesburgu. Južnoafrička Republikaje 1997. godine predložila ukidanje CITES-ove zabrane međunarodne trgovine rogovima nosoroga, hvaleći se da je njen pravni sistem na visini zadatka osiguranja kontrolisane trgovine koja će "smanjiti delovanje crnog tržišta i cene na njemu". Taj pokušaj nije uspeo.

Istorija je pokazala da uklanjanje zabrane trgovine bez odgovarajuće kontrole zločina i korupcije može biti pogubno. Članice CITES-a 2007. godine obustavile su međunarodnu zabranu trgovine slonovačom i ovlastile četiri zemlje – Bocvanu, Namibiju, Južnoafričku Republikui Zimbabve – da 115 tona prodaju u Kini i Japanu. Bilo je zamišljeno da prodaja, koja je obavljena sledeće godine, preplavi azijsko tržište i istera ilegalne trgovce. Umesto toga, bila je znak da se tržište slonovače opet otvara, što je pokrenulo neviđen talas krivolova naslonove širom Afrike, koji traje i danas. Samo je između 2010. i 2012. godine ubijeno više od 30.000 slonova godišnje. "Rat zbog nosoroga je kao rat zbog droge. Uključeno je mnogo novca i podmićivanja. Celi pravosudni sistem jez apravo frustracija. "Zolani Fonda, glavni čuvar (rendžer) Parka Kruger "Nije slučajno što su cene rogova nosoroga i slonovače porasle kad je CITES počeo govoriti o legalizaciji slonovače", kaže načelnik Vilijam Vudi, glavni američki policajac specijalizovan za divljač, pri američkoj nacionalnoj Agenciji za ribarstvo, divlje životinje i bilje.

@natgeo @stevewinterphoto Save the RHINO Day!! Tickets for the launch of Remembering Rhinos at the Royal Geographical Society in London on 1st November just went on sale at http://bit.ly/RhinosRGSlaunch.Speakers include Will Travers OBE, President of The Born Free Foundation, Johan Marais, founder of Saving the Survivors and Steve Winter, former Wildlife Photographer of the Year. All profits from the event go to rhino conservation.#savetherhinoday #rememberingrhinos" @stevewinterphoto @natgeo @nglive #nglive @natgeochannel @natgeowild @thephotosociety @natgeocreative #fursforlife #BCI #bigcatsintiative #startwith1thing @projetooncafari @refugioecologicocaiman @pantheracats @pantanalsafaris #canonusa #redcine @africanparksnetwork #ldfoundation @leonardodicaprio @sanctuaryasia

A post shared by National Geographic (@natgeo) on May 2, 2017 at 1:57am PDT

Nagađalo se da bi na nagovor svojih uzgajivača Južnoafrička Republika opet mogla predložiti obustavu CITES-ove zabrane međunarodne trgovine rogovima nosoroga uprkos tome što bi bilo nezgodno da zemlja domaćin sastanka predloži tako kontroverzni plan. Tokom CITES-ovog sastanak u Bangkoku 2013. godine južnoafrička ministarka životne sredine Edna Maleva rekla je za Mail & Guardian: "Mi smo učinili sve što je u našoj moći [da zaustavimo krivolov]. Raditi i dalje istu stvar svaki dan nema svrhe." Međutim, Južnoafrička Republika je objavila da neće predložiti ukidanje zabrane, navodeći potrebu za dokazima da bi trgovina pomogla divljim nosorozima u prirodi, proširila uzgajališta nosoroga i pomogla u borbi protiv korupcije i razrešenju izazova u drugim državama u području u kojem žive nosorozi. Međutim, predlog za obustavu dao je Svazilend, mala zemlja s manje od 100 nosoroga, koja je teritorijalno gotovo potpuno okružena Južnoafričkom Republikom.

Pokolj u Prahtihu 

Davi Hrunevald vodi nas do dugog stola za obedovanje pred golemim kamenim kaminom uglavnoj vili svog drugog ranča za uzgoj egzotične divljači. Sa 750 hektara ovaj Hrunevaldov posed je manji od Prahtiha i nalazi se 200 kilometara južnije, a zove se Mataka. Izvan kuće su dva sjajna helikoptera, štala arapskih konja i hektari skupe, egzotične divljači, koju će mi pokazati kasnije, uključujući i nosoroge. Unutra su dve velike sobe pune crnih kožnih fotelja i prepariranih životinja.

On seda za sto, a Endru, član kućne posluge,donosi mu tanjir jagnjećih zaponaca. "Skop", objašnjava on, praveći pokret levim dlanom prema desnoj podlaktici, kao da seče sekiricom. Brent i ja smo se odlučili za činiju sušene govedine zvane biltong i koka-kolu. Hrunevald je ranč Mataka pokrenuo 2012. godine, dve godine nakon hapšenja, ali nije prestao da vodi lovački posao na Prahtihu. Osnovao je novu kompaniju, Wild Africa Hunting Safaris, koja je zamenila onu izvornu, Out of Africa Adventurous Safaris. "Imao sam ovde pre dve godine klijenta, [američkog] političara, koji nije ni znao da je ovo moje", kaže s neskrivenim uživanjem. Očigledno je uveren u svoje izglede na sudu u Južnoafričkoj Republici i Sjedinjenim Državama. Ima i razloga za to. Proces protiv njega zamrznut je građanskom ustavnom tužbom koju je podneo obližnji uzgajivač divljači Johan Kruger. Ta tužba južnoafričku zabranu trgovine rogovima proglašava neustavnom, a odnosi se i na većinu ostalih zlodela u vezi s nosorozima koja se Hrunevaldu stavljaju na teret.

Hrunevald mi kaže da je "Johan Kruger samo na papiru". On nije stvarni tužitelj i nije uključen niti u jedno delo za koje se tereti Hrunevald, a ne plaća ni pravne troškove. "To sam sve ja", naglašava Hrunevald. Kruger nije odgovorio na pokušaje National Geographica da s njim kontaktira, no ima razloga da se Hrunevaldu poveruje. On i Kruger bili su partneri u poslu uzgoja bivola; zajedno idu u lov, Krugerova fotografija se pojavljuje u Hrunevaldovim prospektima za lovački turizam, a Krugerov advokat je ujedno i Hrunevaldov zastupnik.

Optužbe protiv Hrunevalda u Južnoafričkoj Republici temelje se na raciji koju je u Prahtihu u septembru 2010. godine izvela južnoafrička Uprava za prioritetne kriminalističke istrage, elitna policijska jedinica poznata još i kao Jastrebovi. Markus Hofmajer, upravnik veterinarske službe Južnoafričkih nacionalnih parkova, ustanove koja upravlja Nacionalnim parkom Kruger, bio je deo tima forenzičkih stručnjaka koji su taj dan došli da uspavaju Hrunevaldove nosoroge kako bi im uzeli uzorke tkiva i krvi. Njegov tim je pronašao 29 živih nosoroga i strelicama za anesteziju pogodio njih 26.

U službenoj izjavi pod zakletvom, koju je nakon toga podneo, Hofmajer opisuje šta je video u Prahtihu: "Svim uspavanim nosorozima su rogovi prethodno bili uklonjeni, neki sasvim do tačke iz koje rastu. Na nekima su očigledno bili odsečeni motornom testerom ili sličnim sredstvom. "Rezanje roga preblizu tačke iz koje raste može izazvati krvarenje, a veterinari kažu da može biti i bolno. Hofmajer nagađa da su neki rogovi skidani "umetanjem noža između osnove roga i lobanje i odvajanjem, ili otkidanjem od osnove pomoću velike sile".

Hrunevald tvrdi da Kinezi "ne vole odvaljene rogove", pa ih on zato na svojim nosorozima seče na osam centimetara od lobanje.

Istražitelji su u Prahtihu takođe otkrili nekoliko mesta s ostacima spaljenih trupova i lobanja nosoroga. Pronađeno je devetnaest lobanja, sve s odesečenim rogovima. Šest godina kasnije Hofmajera još uvek muči ta scena. "Najtraumatičnije je bilo videti tu jamu s mrtvim nosorozima", kaže mi. "A on će se vrlo verovatno izvući. To je dijagnoza bolesti naših sistema."

Hofmajera pogađa nešto još ličnije. Nosoroge na Hrunevaldovom posedu prepoznao je kao životinje koje je pomogao da se uhvate u Nacionalnom parku Kruger. "[Hrunevald] ponudio je najpovoljnije cene i nije bio [kazneno] osuđen, tako da ga po našim zakonima o javnom nadmetanju nismo mogli odbiti kao kupca." Prodaja bilja i životinja privatnom sektoru jedan je od načina kojima je Park finansirao posebne projekte očuvanja, kaže nam. Iako su neki nosorozi prodati organizatorima safarija u svrhu lova, oni dobiju i priliku za parenje, što sveukupno povećava njihov broj. Zaista, uopšteno se smatra da je uzgoj za lov na visoku divljač pomogao da se beli nosorozi oporave od ruba izumiranja do kojeg su došli na prelazu iz XX u XXI vek.

"Mnogo mi je vremena trebalo da se oporavim, da opet počnem verovati ljudima", kaže Hofmajer. "Čovek razmišlja nije li i on deo svega toga. Ja sam uhvatio tu životinju; ja sam je stavio u taj boks." Usredsređuje se na širu sliku, na životinje koje je preselio na druga odredišta. "Rekao bih da je 75 odsto njih još uvek živo i da se množe. Na kraju, to je ono što mi prihvatanje čini lakšim."

Hrunevald, koji je od Parka Kruger kupio više od 30 nosoroga, navodi da ih je Park naplaćivao po dužini roga odraslog mužjaka. "Hteli su da ih ljudi love", rekao mi je.

Hrunevald je tela 39 nosoroga koji su u Prahtihu nađeni mrtvi prodao lokalnom mesaru.

Jasno odgovara na pitanje ko kupuje rogove južnoafričkih nosoroga. Kaži prstima povlači uglove očiju unazad i kaže: "Stalno me zovu jer oni žele rogove. Nešto rogova. Nešto rogova. Šta ako ih ne dobiju od mene? Dobiće ih od nekog drugog." "Kinezi ili Vijetnamci?", pita ga Brent. "I jedni i drugi", kaže Hrunevald. "Ako imaju kose oči, uključeni su u ovo."

Komentari 0

Vaš komentar je uspešno poslat i postaće vidljiv čim ga naši administratori odobre.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Inicijalizacija u toku...

Najnovije

Priroda

Nauka