Stručnjaci su izveli pionirski zahvat na lobanjama kako bi konačno razumeli kako su lekari izvodili operacije pre više od 2.300 godina.
Neurolozi su se tokom prošle godine uključili u rad antropologa i arheologa nakon otkrića rupa u lobanjama na trima drevnim lokacijama na Altajskim planinama. Dokazi su ukazivali da su u pitanju primeri trepanacije - najstarije forme neurohirurgije - uz mogućnost da su rani nomadi naučili veštu tehniku iz medicinskih centara drevnog sveta ili da su je otkrili u isto vreme kada i doktori iz Grčke ili sa Bliskog istoka.
Nakon serija testova sa ciljem rekreiranja drevne hirurgije, naučnici su otkrili više o samom metodu i konačno zaključili kako su rani lekari izvodili svoje operacije. Među otkrićima Instituta za arheologiju i etnografiju sibirskog ogranka Ruske akademije nauka, bila su i ona koja govore da su hirurzi bili veoma vešti u operacijama koje su izvođene primitivnim alatima.
Uz to, jasno je da su se oni pridržavali striktnog Hipokratovog korpusa, koji predstavlja obeležje deklaracije medicinske etike postavljene 5.000 kilometara dalje, u Grčkoj u 500. godini pre naše ere. Istaknuti novosibirski neurohirurg Aleksej Krivošapkin, koji je imao zadatak da pregleda lobanje rekao je: "Iskreno, zapanjen sam. Sada sumnjamo da su u vreme Hipokrata, altajski ljudi mogli da izvedu veoma dobru dijagnozu i vešte trepanacije uz fantastičnu moždanu hirurgiju."
Lobanje pripadaju dvojici muškaraca i jednoj ženi, a otkrivene su na Altajskim planinama i datiraju od pre 2.300 do 2.500 godina. Prošlogodišnje analize pokazuju da je jedan od muškaraca, starosti između 40 i 45 imao povredu glave i tromb zbog kojih je imao glavobolje, mučnine i probleme sa kretanjem. Pretpostavljeno je da je trepanacija izvedena kako bi se uklonio hematom, uz dokaz zarastanja kosti što ukazuje da je čovek preživeo operaciju i živeo godinama nakon nje.