U Afarskoj depresiji u Africi pastirska plemena i trgovci solju opstaju usred nadrealnog predela koji oblikuju procepi, pukotine i jezero ključale lave.
Izvor: Foto: Džordž Štajnmec
Prizor je izgledao kao scena kreirana u holivudskoj radionici za specijale efekte. U septembru 2005. godine u severnoj Etiopiji afarski pastiri su u čudu gledali kako je Zemlja razjapila svoje čeljusti i progutala njihove koze i kamile. Komadi opsidijana su izbijali iz podzemnih pećina i leteli kroz vazduh "poput ogromnih crnih ptica", kako reče jedan meštanin. Tri dana je oblak nabujalog pepela zaklanjao sunce dok je najveći vulkan u ovoj oblasti, Erta Ale – "planina koja se dimi" na afarskom jeziku – bljuvao lavu.
Šta je pokrenulo ove neočekivane događaje? Kilometrima ispod površine ogromna količina magme probila se između dve tektonske ploče, razdvajajući ih još više. Gore, na površini, otvorile su se stotine procepa i pukotina duž 60 kilometara pustinje, gutajući nesrećnu stoku. Od tada je ovu oblast potreslo više od deset manjih izliva lave.
Podsećajući na prizor iz biblijskih vremena, karavani stižu u rudnike soli jezera Asele, 116 metara ispod nivoa mora. Blokovi soli, zvani amole, korišćeni su vekovima širom Etiopije kao platežno sredstvo.
Izvor: Džordž Štajnmec
Sumpor i alge pretvaraju tople izvore u bazene živih boja. Ova voda nastaje kondenzacijom vrelih gasova koji se uzdižu iz komora sa lavom. Kako voda isparava, so i minerali formiraju živopisnu pokoricu.
Izvor: Džordž Štajnmec
Istočnoafrička Afarska depresija je jedna od geološki najaktivnijih oblasti na svetu. Kada je nadlećete u avionu – ili u motornom paraglajderu jednosedu, kao što je to nebrojeno puta činio fotograf Džordž Štajnmec – može da izgleda mirno i zamrznuto poput arktičkog leda. Ali vanvremenski izgled Afarske depresije prikriva njenu pravu prirodu. Ispod površine Zemljina stenovita kora se cepa, a podzemne komore magme pune 12 aktivnih vulkana, kao i kipuće gejzire, ključale kotlove i jedno ognjeno jezero lave.
Dve hiljade i pet zemljotresa i naknadnih podrhtavanja tla poslednji su u dugom nizu seizmičkih potresa koji su počeli pre oko 30 miliona godina kada se magma probila kroz Zemljinu koru i krenuli da razdvaja Arabijsko poluostrvo od Afrike, stvarajući tako Crveno more i Adenski zaliv. Kako se hladi, izlivena magma postaje gušća i tone. Neki delovi Afara se danas nalaze na više od 150 metara ispod nivoa mora.
Zbog njene niske nadmorske visine, Afarsku depresiju je više puta plavilo Crveno more, poslednji put pre oko 30.000 godina. Posle svakog plavljenja morska voda bi isparila, ostavljajući za sobom debele slojeve soli. Ovo belo zlato je dugo bilo značajan izvor prihoda za stanovnike Afara, koji su, uprkos letnjim temperaturama koje prelaze i preko 49 stepeni Celzijusa, i dalje žestoko odani ovom ekstremnom krajoliku.
Iz raznoraznih razloga nedaće ove pustinje predstavljaju izazov za naučnike. Afar je jedno od retkih mesta na planeti na kome jedan podmorski greben – nazubljena vulanska pukotina iz koje kulja magma i pretvara se u novo morsko dno – niče na kopnu. To onim naučnicima koji izučavaju planetu Zemlju pruža retku priliku da proučavaju geološke procese koji se obično odvijaju daleko ispod površine okeana.
Ako im se ostavi dovoljno vremena – bar nekoliko miliona godina – ti procesi će izazvati dramatične promene u geografiji Afrike: Afarska depresija i celokupni Veliki rasedni rov postaće kolevka jednog novog mora koje će Crveno more povezivati sa Indijskim okeanom, a Rog Afrike odvojiti od ostatka kontinenta.
Afarska depresija - geološki najaktivnija oblast na svetu
Podsećajući na prizor iz biblijskih vremena, karavani stižu u rudnike soli jezera Asele, 116 metara ispod nivoa mora. Blokovi soli, zvani amole, korišćeni su vekovima širom Etiopije kao platežno sredstvo.
Sumpor i alge pretvaraju tople izvore u bazene živih boja. Ova voda nastaje kondenzacijom vrelih gasova koji se uzdižu iz komora sa lavom. Kako voda isparava, so i minerali formiraju živopisnu pokoricu.
U postrojenju za ekstrakciju soli u severnoj Etiopiji, slana voda se ispumpava iz hiperslanog jezera Afrera u bazene za evaporaciju.
Prastari nanosi lave podsećaju na kičmene pršljenove nekakve fosilizovane zveri.
Sumpor i alge pretvaraju tople izvore u bazene živih boja. Ova voda nastaje kondenzacijom vrelih gasova koji se uzdižu iz komora sa lavom. Kako voda isparava, so i minerali formiraju živopisnu pokoricu.
Zagrejane do tačke ključanja, podzemne vode izbijaju u vidu pare u oblasti gejzira koja se nalazi severozapadno od jezera Abe.
Jezero lave vri na vrhu Erta Ale, najaktivnijeg vulkana u ovom regionu.
Nemirni teren nagnuo je ove masivne stenovite ploče kao domine. Kroz jedan od kanjona prolazi autoput za kamionski saobraćaj koji povezuje Etiopiju i Džibuti.
Oblikovane vetrom, koji neprestano duva sa istoka na zapad, peščane dine, zvane barčani, lagano putuju preko drevnog morskog dna, dosežući oko dva metra u visinu i od 6 do 9 metara u širinu.
Bedemi soli, blata i potaše, visoki oko 25 metara, uzdižu se iznad lavirinta kanjona i litica na jednoj padini planine Dalol. Vijugavi oblici delo su oluja i poplava.
Spirale nazvane krečnjački dimnjaci ukrašene su mineralima koji potiču iz pare koja se diže iz podzemnih bazena magme. Kako para isparava, oko svake formacije ostaju talozi minerala.
Jezero Asele u Džibutiju je jedno od najslanijih jezera na svetu. Intenzivna toplota i jaki vetrovi uzrokuju brzo isparavanje vode, ostavljajući za sobom mineralni prsten oko obale jezera.
Jezero Asele je najniža afrička tačka, nalazi se na 156 metara ispod nivoa mora. Kompanija koja proizvodi so, smeštena u Džibutiju, naziva ovo jezero „najvećom nerazvijenom rezervom soli na svetu“.