Modrovrana je prica upadljive boje i jedna je od najlepših jedinki evropske faune. Širom Evrope se bori za opstanak, a u Srbiji su postignuti najbolji rezultati kada je reč o njenom očuvanju.

U Vizitorskom centru "Ludaš", proteklog vikenda održana je Konferencija povodom 20 godina sprovođenja programa zaštite modrovrane u Srbiji. Ovaj projekat zajednički sprovode udruženje ljubitelja prirode "Riparia", u saradnji sa JKP "Palić – Ludaš" i podršku Pokrajinskog sekretarijata za urbanizam i zaštitu životne sredine. Na Konferenciji su predstavljeni rezultati dugogodišnjeg rada na zaštiti ove vrste ptica, koja se smatra jednom od najugroženijih u našoj zemlji, ali i u Evropi.
Modrovrana je poznata još kao smrdivrana ili zlatovrana, a to je dokaz da su je naši preci veoma dobro poznavali, viđali su je na terenu tokom svakodnevnih aktivnosti na poljoprivrednim poljima, a radi se o ptici koja ima vrlo upadljive boje i smatra se jednom od najlepših jedinki evropske faune.
Stanište ove ptice su stablima prošarane livade i pašnjaci, gnezdi se u dupljama na ivicama šuma, šumarcima ili usamljenim starim stablima. Jednom godišnje, između maja i jula meseca, seli se vrlo daleko jer odleće krajem leta, a zimu provodi u jugoistočnoj Africi. U Srbiji se može videti od kraja aprila do sredina septembra, a njenu ishranu prvenstveno čine krupni insekti, razni tvrdokrilci, skakavci, zrikavci, vilini konjici, ali povremeno i sitni kičmenjaci poput žaba, guštera i miševa
Oto Sekereš, koordinator aktivne zaštite Modrovrane udruženja ljubitelja prirode "Riparia", istakao je da su za proteklih 20 godina u Srbiji postignuti najbolji rezultati u očuvanju i zaštiti ove vrste ptica u Evropi. "Razlozi opadanja broja jedinki kao i kod svih ostalih vrsta je promena staništa, dakle moramo znati da smo u poslednjih 150 godina u Evropi od pašnjaka napravili oranice i livade, što se smatra sve intenzivnijim radovima u poljoprivredi i sa 90 odsto livada smo stigli na svega 6 odsto na našim terenima, tako da im je prvenstveno promenjeno stanište, a veliki uticaj ima i korišćenje pesticida, zato što se ptica hrani sa insektima, a 70tih godina su se koristili pesticidi koji nisu bili selektivni, prema tome dolazilo je do sekundarnog trovanja".
Međutim, ova vrsta se širom Evrope i danas bori za svoj opstanak. Razlozi opadanja populacije su najčešće promena staništa, korišćenje pesticida, manjak prirodnih mesta za gnežđenje, elektrokucija, krivolov i migracija. "Program aktivne zaštite vrste u Vojvodini započet je 2003. godine u vidu monitoringa, postavljanja veštačkih kućica, zaštite staništa, edukacije građana o značaju ove vrste ptica, u koji je bilo uključeno 15 civilnih organizacija i institucija. Za proteklih 20 godina postavljeno je više od dve hiljade veštačkih gnezdilišnih duplji, a 2.600 parova modrovrana su se uspešno gnezdile u našim dupljama. Izleteo više od 7.500 mladunaca, od kojih je oko 80 odsto prstenovano. Takođe, prstenovano je preko 400 odraslih jedinki, a znatno se povećao broj gnezdećih parova i proširio prostor gnežđenja u Srbiji", dodao je Sekereš.
Nakon pet godina od početka sprovođenja projekta, broj jedinki je iznosio svega 34, da bi se nakon dve godine taj broj povećao na 66. U 2012. godini bilo ih je 112, a 2014-te 147, 2016-te 181, 2018. godine 252, 2020. godine 308, da bi danas ova vrsta brojala 426 jedinki.
"Okupili smo se kao i svake godine da čujemo rezultate ovog programa i čujemo kakvo je stanje sa populacijama u Srbiji i koji su problemi na terenu. Ovo je prilika da razmenimo iskustva, kao i da unapredimo rad ovog programa", rekao je Tamaš Vinko, stručni saradnik u JKP "Palić – Ludaš".
"Veoma mi je drago da smo shvatili da zaštitu životne sredine ne čini samo upravljanje otpadom, koja je zakonska obaveza koju moramo da ispunimo, već upravo i ovakvi projekti očuvanja biodiverziteta i uopšte biloške raznovrsnosti kao osnove funkcionisanja svakog ekosistema. Što se tiče ove vrste ptica, zaštita se odvija u tri smera. Prvi je edukacija građana, druga je finansijska pomoć terenskim aktivnostima i treća je finansiranje aplikacije za mobilne telefone, koja je omogućila da svi regionalni koordinatori budu umreženi. Do sada je to bilo tako da smo podatke pisali na papir, ubacivali u bazu podataka, a sada direktno kada dođemo na teren, možemo ubaciti za svaku kućicu i svako leglo sve podatke koji su potrebni i oni se direktno slivaju u bazu podataka, gde svi koji aktivno učestvujemo u ovom projektu možemo da analiziramo šta se dešava po pitanju populacije i dinamike Modrovrane", istakao je Zoran Karić, regionalni koordinator projekta za Šumadiju i Barajevo.
Članovi tima projekta zaštite modrovrane do sada su učestvovali na četiri Međunarodne konferencije na ovu temu, a od 2012. godine se jednom godišnje održava Nacionalna konferencija za zaštitu modrovrane. Do sada je na ovu temu napisano preko 20 naučnih članaka, više diplomskih radova i doktorskih disertacija.
Izvor: Subotica Danas