Ne sećate se jer je ta vrsta iz Srbije i našeg sećanja iščezla u tišini.

Nekada relativno široko rasprostranjena gnezdarica crni strvinar naglo je počeo da iščezava tokom 1950. i 1960. godina prošlog veka, u periodu kada su organizovane masovne akcije trovanja vukova i drugih zveri.
Reklo bi se da smo iz ovog bolnog iskustva rešavanja sukoba ljudi sa divljim životinjama nešto naučili, ali stvarnost nas demantuje.
U Srbiji je u poslednjih 22 godine stradalo više od 2.300 jedinki zaštićenih vrsta ptica.
Crni strvinar je krupna ptica grabljivica čiji raspon krila može dosegnuti i više od 3 metra. Nastanjuje šumske, otvorene i polu-otvorene predele. Gnezdi se na drveću ili golim stenama. Žive u parovima, manjim grupama i kolonijama koje mogu brojati i nekoliko desetina parova. Nije teško pretpostaviti da su omiljena hrana ove vrste upravo ostaci uginulih životinja.
Hraneći se lešinama crni strvinar je hiljadama godina bio neizostavna karika prirodnog balansa, sve dok čovek nije rešio da zauzda prirodni balans i postane gospodar života i smrti. Čovek je čvrsto odlučio da se osveti prirodi, da joj ne ostane ni trunka koju su naši stari zvali "danak prirodi". Svetimo se na najpodmukliji način – koristeći otrove. Da je osveta dala rezultate govori naša svest da kad god nam nešto iz prirode zasmeta, od komarca pa do vuka, mi tražimo preparat, na prskanje, tečan, u prahu, tableti... i sipamo duplo, samo da je brzo i efikasano u suzbijanju* štetočina.
Od 2000. godine do danas širom Srbije pouzdano je registrovano više od 200 slučajeva trovanja ptica, tokom kojih je stradalo više od 2000 jedinki. Nastradale ptice uglavnom su kolateralna šteta otrova namenjenih drugim vrstama koje pojedini ljudi smatraju štetočinama. Trovanje može biti direktno, kada ptica pojede zatrovan mamac ili seme, ili indirektno, kada pojede životinju koja je uginula od trovanja.
Zato, ako pitate crnog strvinara, za njega u Srbiji život ne ide dalje!
TROVANJE
Trovanje ptica predstavlja namerno ili nenamerno ubijanje putem otrovanog plena, semena ili mamaca. Do trovanja često dolazi usled neodgovorne upotrebe pesticida, te i drugih dozvoljenih i zabranjenih supstanci koje mogu biti pogubne za život ptica, piše na sajtu Poslednji let koji je u potpunosti posvećen skretanju pažnje i rešavanju ovog problema (Ukoliko posumnjate na trovanje životinja detaljna uputstva o tome šta bi trebalo da učiniti takođe možete da pronađete na ovom sajtu).
Najčešći izvori trovanja su:
1. Zatrovani mamci (cela životinja, njeni delovi, iznutrice, koža) tretirani različitim supstancama (furadan, kreozan, lanate) radi trovanja pasa (Canis familiaris), šakala (Canis aureus), vukova (Canis lupus), lisica (Vulpes vulpes), divljih svinja (Sus scrofa);
2. Seme tretirano zabranjenim supstancama, najčešće karbofuranom, u svrhu trovanja nepoželjnih životinja, kao što su razni insekti, ptice iz porodice vrana, fazani (Phasianus colchicus), golubovi (Columba sp.), divlje svinje, jazavci (Meles meles) itd;
3. Nepravilno upotrebljeni otrovni mamci za suzbijanje glodara, koji su uglavnom postavljeni van rupa u koje ulaze glodari.