Čupavi zec, čudan zec, jedinstven na svetu.
Na prvi pogled džinovska krznena lopta - ali ako se približite videćete malu njušku kako se mrda. Angorski zec je najčupaviji primer svoje vrste i od njega potiče čuvena angorska vuna.
Jedna od najstarijih vrsta pitomog, domaćeg zeca je angorski zec, a originalno poreklo vodi iz Turske.
Čitava priča nas vraća nazad u 18. vek, kada su se neki mornari turistički iskrcali u tursku luku po imenu Angora. Mornari su odmah zapazili šalove koje su nosile lokalne žene, upadljive po lepoti, mekoći i finoći. Pre nego što su napustili Angoru, obezbedili su nekoliko angorskih zečeva koje će poneti u Fracusku. Francuzi, međutim, tvrde da su angorski zečevi prvi put zabeleženi u Francuskoj, u Enciklopediji iz 1765. godine. Bilo kako bilo, Francuzi su prvi uočili komercijalne prednosti agorske vune i počeli da je pretvaraju u predivo. Pored njihovog mekanog i finog krzna, angorski zečevi su postali popularni ljubimci francuskih kraljevskih porodica i do kraja veka su se nastanili širom Evrope.
Postoji pet pasmina angorskog zeca. Engleska pasmina je najčešće uzimani ljubimac zbog svoje neodoljive i paperjaste pojave.
Francuska pasmina se najčešće koristi za izradu prediva. „Džin” vrsta prepoznatljiva je zahvaljujući svojoj intenzivnoj boji. „Satin” vrsta je poznata po svom raskošnom sjaju i boji, kao i nemačka pasmina.
U zavisnosti od pasmine kojoj pripadaju, agorski zečevi teže između 6 i 12 kilograma. Mogu biti različitih nijansi, često istaknuto obojenih ušiju, njuške i šapa.
PESMA O PLAVOM ZECU
Tri sam zemlje prelazio,
i tri gore pregazio,
i tri mora preplivao –
dok ga nisam ulovio,
Plavog zeca,
čudnog zeca,
jedinog na svetu.
Ovaj zec
zna da svira,
ovaj zec
zna da plete,
ovaj zec
ručak kuva,
ovaj zec
kuću mete.
Ovaj zec
plesti ume,
ovaj zec
žeti ume,
ovaj zec
šiti, piti
i francuski govoriti
– sve razume!
Plavi zec,
čudni zec,
jedini na svetu!
Ja ga htedoh vama dati
da vas mije,
da vam šije,
da vam kroji,
da vam broji,
da vam plete,
da vam mete,
da vam kuva,
da vas čuva,
da vam peva,
slike šara
i francuski razgovara.
Plavi zec,
čudni zec,
jedini na svetu!
Stavih zeca u torbak,
pa požurim svojoj kući.
Al' kad bismo ispred kuće,
stade zečić da šapuće:
– Pusti me, lovče,
hrabri lovče,
da očešljam kosu,
da umijem lice,
da isečem nokte,
da ispravim stas,
da udesim glas.
Nek vide deca
plavog zeca,
čudnog zeca,
jedinog na svetu!
Pustih zeca iz torbaka –
al' se zec ne očešlja,
al' se zec ne umi,
nit iseče nokte,
nit ispravi stas,
nit dotera glas.
Već pobeže, oj nesrećo,
na kraj sveta, oj nevoljo!
Plavi zec,
čudni zec,
jedini na svetu!
- Dušan Radović