Zarobljavanje i skladištenje ugljen-dioksida pod zemlju utrošilo bi do četvrtine energije koju elektrana proizvede – i mnogo novca. Taj postupak će postati normativan samo ukoliko države tako odluče.
Četiri postupka pri zarobljavanju i skladištenju ugljen-dioksida su:
Zarobljavanje
Ugljen-dioksid se izdvaja od drugih gasova koji izlaze iz dimnjaka i kompresuje se u stanje slično tečnom. Ovo je najskuplji deo celokupnog postupka.
Transport
Tečni ugljen-dioksid otprema se u skladišni rezervoar. Najefikasniji transport vrši se cevovodima, ali u ovom poslu mogu da posluže i kamioni, vozovi i brodovi.
Ubrizgavanje
Ugljen-dioksid se ubrizgava duboko pod zemlju u porozne formacije – recimo iscrpena naftna polja ili lane porozne stene – ispod gornje stene koja sprečava curenje.
Nadzor
Ovakav rezervoar mora se stalno nadgledati zbog curenja. Čak i lagano curenje dovodi u pitanje smisao celokupnog poduhvata čiji je cilj sprečavanje klimatskih promena.