Svakih šest meseci, ravnodnevica deli dan na Zemlji skoro na pola. Kako se to dešava - i zašto su ljudi taj događaj slavili od davnina.

Svakih šest meseci, jednom u martu i jednom u septembru, ravnodnevica deli dan na Zemlji skoro na pola, dajući nam oko 12 časova dnevnog svetla - obdanice; i 12 časova noći.
Dvadesetog dan marta prolećna ravnodnevica označava dolazak proleća za severnu hemisferu. Za šest meseci, u septembru, priroda će nam doneti jesenju ravnodnevicu, doba godine koje na severu uvodi jesen. Istih datuma, samo obrnuto, na južnoj hemisferi počinje jesen, odnosno proleće.
Zašto se dešavaju ravnodnevice?
Naša planeta kruži oko Sunca oko ose koja je nagnuta za 23,5 stepeni, što znači da hemisfere dobijaju više toplote od sunca. Dva puta godišnje, Zemljina orbita i njen aksijalni nagib se poklope tako da se Sunce nađe tačno iznad Zemljinog ekvatora, bacajući liniju razdvajanja između svetlih i tamnih delova planete.

Terminator, linija koja razdvaja dan od noći na nekom telu, ne deli savršeno planetu na tamnu i svetlu; Zemljina atmosfera savija sunčevu svetlost za 60 kilometara, što je jednako pola stepena. To znači da je jedna polovina planete malo osvetljenija od druge, čak i tokom ravnodnevice.
Zemlja nije jedina planeta na kojoj se dešavaju ravnodnevice: svaka planeta u našem solarnom sistemu ih ima. Sonda Kasini je 2009. godine orbitirajući oko Saturna snimila ravnodnevicu na ovoj planeti. Kao i na Zemlji, i na Saturnu se ravnodnevnice dešavaju na svakih pola godine, ako se uzme u obzir da je pola godine na Saturnu jednako 15 godina na Zemlji, fotografije snimljene tokom misije Kasini, zaista su od posebnog značaja.
Obeležavanje ravnodnevice
Drevne kulture su milenijumima pratile ravnodnevice na različite načine. Od izgradnje spomenika, poput piramida, preko kalendara uklesanih u kamenje, do crkava koje su sunčev sat ugrađivale u svoju arhitekturu, civilizacije su sa velikom tačnošću obeležavale smenjivanje godišnjih doba.
Neke kulture slave ravnodnevicu i danas, poput plemena Lakota na srednjem zapadu Sjedinjenih Država. Lakota povezuje zemlju sa nebom praveći duvan od crvene vrbe, koja odgovara sazvežđu osušene vrbe, gde sunce izlazi na prolećnu ravnodnevicu. Puše ovaj sveti duvan na ceremoniji kojom se obeležava povratak dužih dana.
Dolazak dužih dana proslavlja se i na Stounhendžu u Engleskoj gde druidi, pagani i svi drugi koji žele da se pridruže okupljaju, prisustvuju izlasku sunca iznad drevnog kamenja.