Čak ni danas nije jasno kakva "hemija u telu" jednoj mladoj ženi iz Minesote je pomogla da preživi okolnost u kojoj se našla 1980..

Novogodišnje je jutro 1980. godine u državi Minesoti. Čovek po imenu Voli Nelson je krenuo napolje i ovaj zadatak je sada kada se našao na zavejanim ulicama delovao mnogo komplikovaniji nego što se prvobitno nadao. Međutim, na par metara od njegovih vrata je ugledao neku neobičnu gomilu.
Pružio je korak i shvatio da se u smetu nalazi telo 19-godišnje Džin Hiljard, obučene u debeli kaput i sa čizmama i rukavicama na njoj, delovala je skroz zamrznuto i ukočno kao da je smrt nastupila pre par sati. Voli je zgrabio za kragnu kaputa i brzo odvukao na trem svoje kuće, tamo je ustanovio da još uvek diše. Jedva, ali ipak je trunka života i dalje bila u njoj.
Obzirom da je temperatura u toku noći iznosil -30 stepeni Celzijusovih, znao je da nema puno vremena.
Da Voli nije izašao napolje - ovo bi bio još jedan smrtni slučaj
Kasnije će se ispostaviti da je automobil mlade Džin stao kada se vraćala iz izlaska. Svesna da ne može da dočeka živa jutro u kolima na -30, krenula je do Volijeve kuće da zatraži pomoć: negde na pola puta se saplela, pala i ostala bez svesti da leži satima u snegu sve dok njeno telo "čvrsto zamrznuto" nije otkriveno.
Kako je moguće da je Džin ovo preživela? Iako dovoljno retko da bude vest, preživljavanje hipotermije nije stanje nepoznato nauci. Naime, poznato je da se u medicini nekada vrši snižavanje telesne temperature u kontrolisanim uslovima kako bi se smanjila potreba za kiseonikom i da bi organizam mogao da se nosi sa slabim pulsom na kratko vreme.
Ipak, Džinina priča je izuzetno po tome što je u pitanju bilo ekstremno stanje hipotermije: temperatura njenog tela je nekoliko sati oko 27 tepeni Celzijusovih, i pored toga ona je bila toliko zamrznuta da hipodermična igla nije mogla da probije njenu kožu.
Nekoliko sati posle uz pomoć jastuka za zagrevanje ona je progovorila, boja njene kože je dobila pređašnju boju, a njeni nožni prsti su gotovo u potpunosti vratili pređašnju funkciju.
U prirodi je poznato da postoje životije koje su našle način da se izbore sa "širenjem" zamrznute vode u tkivima i pucanjem ćelijskih membrana - što je nama vidljivo kao crne mrlje, tj. stvaranjem promrzlina. Ali ništa slično nije zabeleženo kod ljudi. Čak i danas je nepoznato šta je to drugačije bilo u hemiji njenog tela, što joj je pomoglo da preživi ovo ekstremno stanje.
Naučnici sada favorizuju teoriju da je temperatura njenog tela i dalje bila dovoljno visoka i da nije bila životno ugrožavajuća, tj. da se ona nije u potpunosti ohladila i zamrzla. Njena ukočenost i mrtvački izgled možda su samo bile posledice zatvranja krvnih sudova kako bi se organima omogućilo da funkcionišu još neko vreme. S druge strane, ona je imala i sreće da medicinsko osoblje od nje ne odustane nakon nekoliko neuspelih pokušaja.
Šta god da je odigralo ključnu ulogu, naučnici se slažu u jednom što više budu istraživali ovakva i slična stanja veće su šanse da će budućim žrtvama pomoći da prežive i da se bez većih posledica oporave.
BONUS VIDEO: