Ovo je bio najmoćniji nuklearni uređaj koji su SAD-e detonirale, i to nesvesni njene snage.

Daleko na Maršalskim ostrvima, 1. marta 1954. godine je izvedena nuklearna detonacija. Njeno ime je bilo "Kasl Bravo" i ono što će u istoriji ostati upamćeno kao jedna od najgorih nuklearnih katastrofa, koja je tropski raj pretvorila u pustoš na koji ni danas niko ne sme da se vrati.
Eksplozivna energija je dostigla 15 000 kilotona i izbacila toliko radioaktivnog otpada u atmosferu, da je ceo događaj rezultirao radioaktivnom kontaminacijom okolnog stanovništva, američke vojske i jednog japanskog ribarskog broda. Da stvar bude gora, ribari nisu imali pojma zašto ih je prekrio oblak izmaglice i odvezli su svoj ulov u luku, odakle je jedan deo završio na tržištu.
Kasnijim analizama tragovi eksplozije pronađeni su u Australiji, Indiji, Japanu i Evropi.
Uređaj "Šrimp" je pogrešno procenjen
"Šrimp" je bio termonuklearna bomba na litijum-deuterid, a do eksplozije je došlo u 6:45 časova ujutru po lokalnom vremenu. Nekoliko sekundi nakon detonacije, oformila se pečurka visine do 40 km, ali i krater dubine skoro 80 m. Eksplozija je bila 1.000 jača od one u Hirošimi, ali ovo je bilo sve samo ne ono što su tvorci testa planirali da će biti - procene su bile da će biti 2,5 slabija od očekivanog. Ono što odgovorni za događaj takođe nisu planirali jesu nepovoljni vremenski uslovi i promene u obrascima vetra.
Nakon eksplozije, vetar je širio radioaktivne čestice, raspršujući ih na nekoliko naseljenih atola, okolne brodove, američke mornare koji su posmatrali test i vojnike stacionirane na atolu Rongerik. Ali, one se tu nisu zaustavile, jer su tragovi o nesreći otkriveni hiljadama kilometara od izvora.
Tadašnji ministar zdravlja i sentaor u parlamentu Maršalskih ostrva Jeton Anjain je opisao događaj sledećim rečima: "Otprilike pet sati nakon detonacije, počela je da pada kiša radioaktivnih čestica u Rongelapu. Za nekoliko sati, atol je bio prekriven finom, belom supstancom nalik prahu. Niko nije znao da se radi o radioaktivnim padavinama. Deca su se igrala u snegu. Pojela su ga."
Vlasti SAD-a su dva dana nakon eksplozije naredile da se lokalno stanovništvo evakuiše. Naknadno su sprovedene i studije kako bi se utvrdio uticaj radijacije na lokalno stanovništvo koje je bilo izloženo nuklearnim testovima na Maršalovim ostrvima između 1946. i 1958. godine. Utvrđeno je da su stanovnicina severnim atolima, uključujući Rongelap i Utirik, primili najveće doze zračenja. Zbog ugrožavanja zdravlja stanovnika Maršalskih ostrva, za i decenijama nakon detonacije, ceo slučaj je završio na sudu, a SAD je plaćao odštetu kao i lečenje onima koji su bili pogođeni visokim nivoima zračenja.
Japanski ribarski brod se "provlači" neopaženo i posledice
Japanski ribarski brod "Srećni zmaj" se u trenutku detonacije nalazio u blizini, ali je ostao neprimećen. Svih 23 člana posade, kao i njihov ulov, bili su izloženi radijaciji. Jedan član posade je umro nekoliko meseci kasnije, mada se uzrok njegove smrti navodno ne može dovesti u vezu sa događajem. Jedan njegov kolega se nakon saznanja šta se desilo setio da je video eksploziju:
"Žuti bljesak prolio se kroz prozor. Pitajući se šta se dogodilo, skočio sam sa kreveta blizu vrata, istrčao na palubu i bio zapanjen. Most između neba i mora se pojavio na vidiku, obojen plamenim bojama zalaska sunca. Zabezeknuto sam pogledao oko sebe."
Ozračena riba koju je brod doneo kući ušla je na japansko tržište, što je izazvalo paniku i zaoštrilo američko-japanske odnose. Kako se izgubio trag ribi u tržnicama, na velikoj ribljoj pijaci u Tokiju gotovo da niko nije ni kupovao ribu. Pored straha, ovo je izazvalo i ekonomski udarac japanskoj privredi. S druge strane, zbog ovog slučaja, američke vlasti su morale da skinu veo tajne sa svoje misije i otkriju detalje o istoj.
Testovi su izazvali oštre osude javnosti širom sveta, što je na kraju dovelo do ograničene zabrane testiranja nuklearki između SAD-a, Velike Britanije i SSSR-a, 1963. godine.
BONUS VIDEO: