Nije ništa neobično da naučnici otkriju ostatke drevnih životinja i organizama starih po nekoliko desetina hiljada godina, ali ukoliko oni "ožive" tj. izađu iz kriptobioze nakon toliko vremena - to onda jeste neočekivano iznenađenje.

Vest iz 2018. godine, kada su naučnici otkrili dve vrste valjkastih crva u permafrostu u dolini reke Kolime na krajnjem severoistoku Sibira i kada su uspeli da ih ožive je bila prava senzacija. Pre svega jer su tadašnje procene bile da su Panagrolaimus detritophagus i Plectus parvus, stari oko 32.000 godina.
Međutim, naučnici su sada odradili radiokarbonsko datovanje materijala koji se nalazio u blizini još jednog "oživljenog" crva otkrivenog u sibirskom permafrostu i otkrili da je u kriptobiozi - stanju u kome su zaustavljeni metablički procesi - proveo najmanje 46.000 godina. Rekord koji pobija dužinu svih ranijih poznatih stanja ekstremne neaktivnosti među životinjskim svetom.
100 generacija kultivisanih u laboratorijskim uslovima
Istraživači sa Instituta Maks Plank u Nemačkoj su nakon oživljavanja crva Panagrolaimus kolymaensis, uzgajali više od 100 generacija u laboratorijskim uslovima i nakon toga izvršili analizu njihovih genoma. Što im je pomoglo da dopune šturo znanje o životinjama koje imaju sposobnost da u teškim životnim uslovima pređu u kriptobiozu.
Ulat berumur 46 ribu tahun hidup kembali setelah terperangkap di Es daratan Siberia
— TMI Hari ini (@TMIHARINI)July 28, 2023
Panagrolaimus kolymaensis adalah ulat yang memiliki panjang kurang dari 1 milimeter dan merupakan salah satu organisme yang berhasil melakukan cryptobiosis, membatasi metabolismenya untuk survivepic.twitter.com/aEh2WfAmlc
Interesantan je i podatak da među živim crvima rekord za najduži period proveden u kriptobiozi iznosi samo 39 godina, ali spomenuti drevni crv je na osnovu datovanja biljnog materijala u njegovoj blizini star negde između 45.839 i 47.769 godina. Sama genotipska analiza je otkrila da se njegovi genomi u dosta slučajeva preklapaju sa njegovim živim rođakom Caenorhabditis elegans-om, kao i da imaju zajedničke mehanizme za preživljavanje u teškim uslovima.
Rezultat koji je iznenadio naučnike, s obzirom da C. elegans uglavnom živi u regionima sa umerenom klimom. Autori studije tvrde da ovo "ukazuje kako su prilagođavanjem da prežive kriptobiotičko stanje u kratkim vremenskim okvirima u okruženjima kao što je permafrost, neke vrste nematoda stekle potencijal da ostanu u tom stanju tokom čitavih geoloških perioda".
Tim sada želi da otkrije kakvu ulogu ovi zajednički geni igraju u kriptobiozi i da li postoji gornja granica koliko dugo nematode mogu ostati u njemu.
Rezultati istraživanja su objavljeni u PLOS Genetics.
BONUS VIDEO: