Pacijent M je upucan u glavu i nakon toga je imao čudne simptome, ipak, ovo je omogućilo naučnicima da spoznaju nove načine na koji mozak funkcioniše.

Slučaj pacijenta M je verovatno jedan od najneobičnijih za koje ćete čuti. Naime, reč je o čoveku koji je tokom Španskog građanskog rata upucan u glavu (1938. godina). Od tog trenutka on je svet percepirao tako što se svaka slika u njegovoj glavi odvijala u nazad.
U realnosti to je izgledalo ovako: pacijent je mislio da predmeti ili čak ljudi dolaze ili se nalaze u suprotnom smeru od onog u stvarnosti, mogao je da čita brojeve i slova napisane unazad, a da ne primeti razliku. Da stvar bude komplikovanija, sve ovo se odrazilo i na njegov sluh i čulo dodira.
Iako je ovaj spisak simptoma neverovatan i deluje kao nešto što bi normalnog čoveka izludelo, to nije bilo sve. Poekad bi mu se dešavalo da vidi boje izvan objekata ili da iste vidi u tri primerka, ali nekada se sve ovo manifestovalo i tako što je svet oko sebe video crno-belo. Za sve to vreme pacijent je bio izuzetno psihički stabilan, tj. nije davao znake psihičke neuračunljivosti usled stečenog stanja.
Pet decenija je njegov mozak bio predmet proučavanja neuronaučnika Husta Gonzala, što je na kraju rezultiralo sasvim novim načinom na koji naučnici shvataju naš mozak. Drugim rečima, sredinom XX veka, na osnovu ovog slučaja Gonzalo i njegove kolege došle su do zaključka da najznačajniji deo našeg nervnog sistema nije skup različitih sekcija, već da su njegove funkcije gradijentno raspoređene u različitim delovima.
Pored toga, on je predložio da način i simptomi do kojih dolazi nakon oštećenja mozga zavise od veličine i položaja povrede. To je rezultiralo zaključkom da postoje tri sindroma: centralni ili poremećaji više čula, paracentralni, slično kao u prvom slučaju ali sa simptomima koji nisu uvek isti; i marginalni koji utiču samo na određena čula.
Sve ovo je u datom trenutku bilo revolucionarno otkriće, iako ovaj slučaj danas nije ni približno poznat koliko bi trebao da bude. Ali Gonzalova ćerka, Izabel Gonzalo-Fonrondona, rešila je da ga popularizuje i revidira sve zaključke koji su proistekli iz njega - jer kako tvrdi, pojedine studije kao što je ova - otkrivale su tajne funkcionisanja mozga. Zbog toga predstavljaju revoluciju, vrednu pamćenja.
Istraživanje je objavljeno u naučnom časopisu Neurologia.