Naučnici su stvorili materijal koji menja boju, po uzoru na način na koji kameleon menja boju.

Pre nekoliko godina, naučnici su uspeli da otkriju koji je to ključni faktor koji utiče na sposobnost promene boje kod kameleona. Naime, ovi gmizavci su sposobni da "podese" razmak fotoreflektivnih nanokristala u svojoj koži i da na taj način stvore čitav niz boja.
Upravo ta sposobnost inspirisala je tim naučnika da stvori novi materijal koji menja boju u zavisnosti od pritiska, elastičnosti ili vlažnosti. Ključ je kako su otkrili naučnici Fei Song i Iu-Zong Vang iz Državne inženjerske laboratorije za polimerne materijale u Sečuanu - nanokristali celuloze, materijal jači od čelika, ujedno sposoban i da se "samosastavlja" i stvara potrebne boje.
Izuzetno otporan materijal sa malom fleksibilnošću
Celuloza je najzastupljeniji organski biomolekul u prirodi. A kristali ovog polimera, mogli bi da predstavljaju građevinski materijal budućnosti. Pre svega jer su pokazali kao izuzetno otporni, iako imaju malu težinu. Međutim, kada su ga testirali otkrili su da on ima jedan veliki nedostatak - uprkos čvrstini, oni su veoma krhki i za razliku od kože kameleona, ne mogu da se rastegni bez oštećenja.
Ali naučnici nisu odustali od napora i pokušali su da pronađu materijal koji je otporan i fleksibilan u isto vreme. Stoga su odlučili da kristalima celuloze dodaju polimer nazvan PEGDA, i da ih "spoje" uz pomoć ultraljubičastog svetla. Ispostavilo se da je ovaj novodobijeni materijal u stanju da se rastegne i do 39 posto više.
Dalje, otkrili su i da je on postepeno menjao boju iz crvene u zelenu u zavisnosti od toga koliko je bio rastegnut, da bi se na kraju vratio u prvobitnu boju. Naučnici koji su radili na ovom materijali ističu da su potrebna dodatna ispitivanja kako bi se otkrila sva njegova svojstva. Ipak, dodaju da bi mogao da se koristi za razvoj senzora sile, za osmišljavanje novih metoda šifrovanja informacija, pa čak i za tehniku otkrivanja falsifikata.